Saša Stanišić je dobio Njemačku književnu nagradu za roman "Porijeklo". Ovaj pisac rođen u Višegradu je slavljen kao relativno nova zvijezda književne scene. Na dodjeli je kritikovao dodjelu Nobela Peteru Handkeu.

Saša Stanišić se obradovao i to nije krio. Najznačajnija književna nagrada njemačkog govornog područja otišla je u ruke ovog 41-godišnjaka za roman “Porijeklo”. Prethodno je rekao da se radi “o knjizi o prvoj slučajnosti naše biografije: roditi se negdje. I onome što dolazi poslije. ‘Porijeklo je knjiga’ o domovinama u sjećanju i mašti”.

Ovaj njemački autor rođen u Višegradu 1978. godine je očito romanom ubijedio i sedmočlani žiri. Oni su pohvalili “oštroumnost, humor i jezički vic”, kao i odsustvo “kiča pripadnosti i prizvuka žrtve”. Time, saopštio je žiri, Stanišić “olovno teške teme čini lakim kao pero”.

Jedno putovanje sa bakom

Stanišić je 1992. izbjegao sa roditeljima – otac Srbin, majka Bošnjakinja – u Njemačku. Imao je već 14 godina i mnogi je književni kritičar do sada nahvalio činjenicu da neko ko je učio njemački tek u pubertetu vlada finesama jezika kao malo koji savremeni pisac.

Inspiraciju i dalje najčešće pronalazi u prvoj “slučajnoj” domovini. Sa svojom bakom je 2009. posjetio bosansko selo Oskorušu gdje su mu korijeni. U tom selu je živjelo svega trinaest ljudi. “Porijeklo” je tu dobilo impuls, autor je odlučio da se pozabavi korijenima.

Dok je Stanišić radio na romanu, saznao je da je baka, već oboljela od demencije, preminula. “U romanu živi i dalje. Tako je nosim kroz noć. Nosim je do njene sahrane i moram još jednom da je pustim da umre na papiru. Ništa se ne da porediti sa dobrotom te žene, nijedna riječ ne može biti životna kakva je ona bila.”

Na dodjeli nagrade je Stanišić pak želio da govori o jednom drugom piscu koji je prije par dana odlikovan Nobelovom nagradom. Peter Handke, kaže Stanišić, u svojim knjigama ne pominje žrtve. “Imao sam sreće da pobjegnem od onoga što Handke ne opisuje u svojim tekstovima”, rekao je Stanišić.

Njemačku književnu nagradu prihvata kao predstavnik “jedne drugačije literature koja nije cinična” i koja “ne drži čitaoce za budale tako što poetično zaogrće u laž”, rekao je Stanišić, aludirajući na Handkea.

Pisanje među ljudima

Stanišićev prvi roman “Kako vojnik popravlja gramofon” (2006) je ubrzo nakon objavljivanja preveden na više od 30 jezika. Svojim drugim romanom “Uoči svetkovine” (2014) Stanišić postaje zvijezda književnosti, a s nagradom Sajma u Lajpcigu veoma brzo postaje poznat i na međunarodnoj sceni.

Ipak, autor svoju slavu uživa u skromnosti, što se primjećuje i u dokumentarcu “Nakon zbijega” u produkciji DW.

Stanišić je zanat profesionalnog pisanja izučio na Institutu književnosti u Lajpcigu. Intenzivni rad na tekstovima pokazao mu je koliko zapravo književnik mora razmišljati o tome šta se sve može uplesti između redova, rekao je Stanišić za DW. Kada piše, rado je okružen ljudima.

“U Hamburgu, gdje trenutno živim, često idem u Centralnu medicinsku biblioteku. Tamo uče kao ludi i mogu dobro da se koncentrišem. Da ne bih privlačio pažnju, uvijek uzmem par knjiga sa police i stavim ih pored sebe.”

Iako je već zvijezda u Njemačkoj, nema sumnje da će nova nagrada učiniti da se Stanišić popne visoko na listama bestselera. Ove godine je 105 izdavačkih kuća prijavilo 173 romana za nagradu jer se dobro zna – romani koji uđu u najuži krug, a posebno pobjednički, imaju praktično garanciju da će ih njemačka književna publika prigrliti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad