Memorijalni centar u Potočarima simbol je genocida u Srebrenici. Ovo mjesto do sada su posjetili brojni visokopozicionirani zvaničnici i turisiti iz cijelog svijeta. Danas u centru rade oni koji su devedesetih godina bili maloljetnici i gledali smrti u oči. O Srebrenici govore u gradovima cijelog svijeta, žele putem pomirenja eliminirajući mržnju kroz nove projekte.

Julie Adair je potpredsjednica Udruženja “Remembering Srebrenica” u Škotskoj. Ovo je njena druga posjeta Potočarima. Naglašava da se o srebreničkom genocidu govori na škotskim univerzitetima i parlamentu uz želju da se više nikada nigdje ne ponovi.

“Mi nemamo dovoljno vremena da vidimo sve što želimo. Zato što je ovo mnogo za nas za razumjeti. Mnogo za nas da naučimo. Osjećanja koja imamo kada vidimo dokumentarce, fabriku akumulatora i mezarje – to je jako. Mi vidimo kroz Europu i cijeli svijet da nacionalizam raste. I ono što se desilo ovdje 1992. godine. I moramo biti oprezni zbog toga”, kazala je Adair.

Oprez u Memorijalnom centru drže kroz kulturu sjećanja. Kustos muzeja u Potočarima Azir Osmanović kaže da svaki dan prenosi ljudima istinu o Srebrenici. I sam je preživio genocid kao trinaestogodišnjak. Kroz novi projekat žele približiti sjećanje na ubijene u genocidu – kroz zbirku ličnih predmeta.

“Takva je praksa kod svih muzeja koji se bave ovakvom vrstom posla, kako bi mi napravili ovdje jednu zbirku ličnih predmeta žrtva genocida u Srebrenici, koje bi se kasnije mogle koristiti za razne izložbe, ali isto tako da to pohranimo ovdje u instituciju koja je formirana s tim razlogom da se očuva sjećanje na genocid u Srebrenici”, kazao je Osmanović.

U prostorijama Memorijalnog centra u Potočarima uskoro će biti postavljena nova prostorija u kojoj će se nalaziti predmeti koji su pripadali žrtvama genocida u Srebrenici. Tom prilikom iz ovog centra pozivaju sve one koji imaju neke od predmeta osoba koje nisu preživjele genocid u Srebrenici da dostave to ovdje.

U Potočarima danas radi kao kustos i Hasan Hasanović. Kao devetnaestogodišnjak preživio je “Marš smrti”, ali tu sreću nisu imali njegov otac, brat, dajdža i mnogobrojna rodbina. O svojim iskustvima i genocidu govorio je u škotskom i flamanskom parlamentu. A nove projekte pripremaju i sa Muzejom ratnog djetinjstva.

“Mi smo odlučili da napravimo saradnju sa njima, da prikupimo lične priče osoba koje su bili djeca tokom genocida u Srebrenici. I još da snimimo pored toga stotinu ličnih priča da snimimo kamerom da uradimo transkripciju. I da to pohranimo. Naravno cilj je da se Memorijalni centar i metodološki osposobi i da mi kasnije nastavimo sa drugim sličnim projektima”, kazao je Hasanović.

Projekti negiranja genocida sa druge strane najviše vrijeđaju Srebreničane i žele da se to zakonski mijenja. Ipak i pored toga oni biraju put aktivizma, mira, ljudskih prava i kulture sjećanja i ističu da bilo koji genocid je genocid protiv cijelom čovječanstva i zato treba da se tiče svakog čovjeka na svijetu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad