Gošća prve emisije “Izvan okvira” autora i voditelja Nikole Vučića bila je urednica portala Tačno.net i aktivistkinja za ljudska prava Štefica Galić, koja je otvoreno govorila o svom društvenom angažmanu, kao i angažmanu svog pokojnog supruga u ratnom Ljubuškom 1993. godine, kada je krivotvoreći garantna pisma uspio iz logora Heliodrom spasiti stotine sugrađana Bošnjaka.

O životu Štefice Galić, njezinog supruga i njihove obitelji 2012. godine snimljen je dokumentarni film, premijerno prikazan u Ljubuškom pod snažnom policijskom zaštitom, budući da je među njihovim sugrađanima sadržaj filma – premda ga nisu imali priliku pogledati prije promocije – bio problematičan.

“Čim je najavljena promocija filma u Ljubuškom, sve to naišlo je na otpor. Digli su se herceg-bosanski dileri mržnje, pravili su medijsku hajku. Pričali strahovite stvari, apsolutne neistine. Organizirali su se, a ja sam i fizički napadnuta. Moje hodanje gradom shvatalo se kao provokacija. Bez obzira na sve, rekla sam da idemo s filmom. (…) Izmišljali su, toliko su jadni“, rekla je Štefica Galić prisjećajući se u emisiji “Izvan okvira” ozračja koje je vladalo u gradu u vrijeme kada je fokus bio na dokumentarnom filmu koji je u organizaciji NVO Gariwo režirala Svetlana Broz, što je dodatno izazvalo negodovanje u Ljubuškom.

“Prijetnje su stizale sa svih strana – na mobitel, u komentarima ispod mrzilačkih tekstova, na ulici. Ja nisam vjerovala u sve te prijetnje, govorili su mi da me treba isjeći na komade, da me treba zacementirati. Pisali su – ‘znamo kuda ideš'”, rekla je Galić dodavši da je jedno veče sa svojom prijateljicom Nelom šetala po Trgu svetog Ante u Ljubuškom koja joj je jednog trenutka rekla “Štefice, ne okreći se”.

“Bila je tu jedna od organizatorica protesta, koja me optužila da sam rekla da je hrvatski narod genocidan, rekla mi je da sramotim svetište. A kada mi je rekla da mi je ona iznijela sa vojnom policije radio-stanicu iz kuće, tada sam je pljunula jer to je laž, kao i sve što je rekla. Imali smo radio-stanicu, Neđo je bio radio-amater, radio-stanica je bila ljubav, a kad je počeo rat optuživali su ga da on dojavljuje četnicima. On je plakao. Skidao je antenu s kuće, pokupio stanicu i dao našem prijatelju, profesoru fizike iz Gruda. To mu je bio najteži trenutak. Nikad vojna policija nije ušla na naša vrata”, poentirala je Štefica Galić.

Pripisivali su mi sve ono što je “grijeh”

“Neđi su pripisivali sve ono što je u Hercegovini grijeh – biti udbaš, biti u partiji, biti ljevičar, biti ateista, nositi dugu kosu i slušati rock'n'roll. Meni su govorili zašto se Neđo, iako hrvatskog porijekla, nije borio za Hrvatsku. Zašto bi se Neđo borio za Hrvatsku kad je Hrvatska, kao i Srbija bila agresor na našu zemlju? Zar da agresora da se bori?”, dodala je Štefica Galić odgovorivši da su neistinite optužbe na njezin račun da je tvrdila i da tvrdi kako je hrvatski narod genocidan:

“Nikad nigdje nisam rekla da je hrvatski narod genocidan. Neka mi nađu isječajk gdje sam to rekla. Ja sam protiv politike hercegbosanske. (…) Kritiziram ljude koji su radili zločin, a oni se kriju iza naroda. Narod sve to zna. Ja ne govorim o narodu, govorim o pojedincima koji su radili zločine. A to što se kriju iza naroda, to je apsolutni jad”, rekla je Galić.

Zbog svega što je prošla, u razgovoru za N1 kazala je da nema povjerenje u institucije:

“Ne vjerujem ni u pravosudne institucije, niti u jednu instituciju ove države i ovog sistema. To su umreženi nitkovi, sve je pod kontrolom političara, koji su kriminalci”, rekla je Galić dodavši da je jedina presuda koju je dobila bila ona protiv žene koja ju je fizički napala.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad