"Nisam se naklonio Miloševiću", tvrdi Handke u dužem razgovoru za njemački tjednik Die Zeit. Objašnjava također da je Jugoslaviju smatrao svojom domovinom i ostaje kod oštre kritike novinarskog načina izvještavanja.

“Ni jedna riječ od onoga što sam napisao o Jugoslaviji ne može se denuncirati, nijedna. To je književnost. Naravno da sam bio usamljen. Ja sam Jugoslaven po majci i po bratu moje majke koji je studirao u Mariboru. Djed je na referendumu u Koruškoj glasovao za njezino priključenje Jugoslaviji. Meni je Jugoslavija nešto značila. I kad mi se sad spočitava zauzimanje za Srbiju, to je nepošteno. Ja sam zbog Jugoslavije išao tamo”, objašnjava austrijski dobitnik Nobelove nagrade za književnost Peter Handke u intervjuu za tjednik Die Zeit.

Na novinarsko pitanje da je onda svoje djelo trebao nasloviti “Pravda za Jugoslaviju”, Handke odgovara: “Ja sam to kao podnaslov Zimskom putovanju smatrao ispravnim. Jer, izvještavanje o Srbiji bilo je monotono, jednostrano. Moj gotovo sveti prijatelj Siegfried Unseld je tada rekao: ‘Peter Handke je zauzeo jednostranu poziciju.’ Na to sam ja njemu rekao: ‘Siegfriede, ti si mislio da sam ja zauzeo jako usamljenu poziciju.'” (…) Handke zatim kritizira izvještavanje u zapadnim medijima i njemačku politiku: “Kako je Njemačka mogla priznati Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Hercegovinu kad je na tom području živjelo više od trećine pravoslavnih i muslimanskih Srba? Tako je nastao bratoubilački rat, a nema strašnijih ratova od bratoubilačkih. Mitterand se odrekao Jugoslavije u korist njemačko-francuskog prijateljstva. Koliko je Srba živjelo u Hrvatskoj, u Krajini! I oni su odjednom u vlastitoj zemlji trebali biti manje vrijedan narod? Tu je moralo doći do rata. Zašto se konačno ne kaže da je Zapad za to kriv, zašto se nije odmah energično sazvalo mirovnu konferenciju”, pita Handke te u nastavku priča o “starim neprijateljstvima” koja su “strane sile iskoristile u Prvom, a onda i u Drugom svjetskom ratu.

“Ako to još jednom kažete…”

Doznajemo također da su se dva brata njegove majke borila na strani Hitlera u Rusiji i tamo poginula. Novinar Ulrich Greiner zatim kaže da se čitajući kontroverzu o Handkeovim gledištima u vezi sa Srbijom zapitao, nije li i Handke u određenom smislu kriv. Slijedi šokantan odgovor: “Ako to još jednom kažete donijet ću čekić! Igrate li se vi sad Tribunala?”.

Novinar zatim konstatira da zauzimanje usamljene pozicije ne znači da je netko u pravu, što također vidno iritira Handkea: “Kako dolazite na to da sam ja usamljen. Daleko sam od toga da se hvališem ljudima koji su sa mnom, koji osjećaju i misle kao i ja. Krivica? Ne. Naravno da sam odgovoran. I tu odgovornost nosim vrlo rado. Vrlo rado je pretjerano, nisam mazohist”, kaže dalje Handke.

Novinarstvo i književnost

Peter Handke dalje opovrgava da je imao simpatije prema Miloševiću, da mu se naklonio, ali priznaje da ga je posjetio u zatvoru u Haagu jer je htio čuti njegovo mišljenje, ali da se Milošević stalno vraćao na temu bitke na Kosovu. A na konstataciju da je ipak bio na Miloševićevom pogrebu, Handke odgovara: “Naravno da sam bio tamo. On se na jednom od zadnjih glasovanja izjasnio za to da se Jugoslavija ne raspadne. Njegov pogreb je bio i pogreb Jugoslavije. Zar se zaboravilo kako je ta država osnovana protiv Hitlerovog Rajha”, pita Handke.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad