Činjenica da smo uspjeli okupiti toliki broj ljudi gore ne treba biti tumačena kao pobjeda, to je ponovo početak borbe za koju smo mislili da smo dobili 1995/96 godine, kazao je za N1 direktor Memorijalnog centra Potočari, Emir Suljagić. Suljagić je boravio u Stockholmu gdje je Peteru Handkeu dodijeljena nagrada za književnost.
“Iluzorno je bilo očekivati da ćemo mi promijeniti odluku Akademije, cilj je bio da im “upadnemo u poruku”. Drago mi je što smo u tom procesu naišli na podršku velikog broja ljudi”, kazao je Suljagić i pojasnio:
“Švedska kraljevska akademija je ocijenila da životi muslimana nisu vrijedni kao životi nekih drugih građana Evrope. Da citiram Hemona; ‘Genocidi prolaze i odlaze, lijepa književnost ostaje’. Dobar dio ljudi ne vidi koliko je ovo problematično, na koliko je nivoa ovo problematična odluka. Jednom odlukom su resetovali zadnjih 25 godina naše historije. Činjenica da smo uspjeli okupiti toliki broj ljudi gore ne treba biti tumačena kao pobjeda, to je ponovo početak borbe za koju smo mislili da smo dobili 1995/96 godine”, istakao je.
Da li zbog ovoga može biti posljedica po BiH?
“Mogu nastupiti posljedice po nas u zavisnosti kako ćemo nastupiti. Činjenica da je Handke dobio nagradu Komiteta na osnovu toga što su dvojica članova žirija pročitali jednu knjigu koja je potpuna teorija zavjere, koja govori o tome da su logori u Krajini bili “PR exercise”. To govori o tome koliko smo mi malo radili na tome, pisali i objavljivali na engleskom. Nemojte pogrešno shvatiti, nije kritika upućena nikome, ovdje su milioni potrošeni na kojekakve institute, ustanove čiji je ovo osnovni posao bio. Na kraju krajeva, da nije Hasana Nuhanovića i te jedne moje knjige o Srebrenice i sada Hasana Hasanovića, ne bi bilo ništa o Srebrenici relevantno izvan granica zemlje. Pitanje je hoćemo li biti vlasnici svoje historije i zemlje ili će nam neko drugi to raditi. Ovo su ozbiljne stvari, ova odluka je signal tektonskih promjena u gledanju Evrope na genocid u BiH i gledanje na BiH danas”, smatra Suljagić.
Komentar Jergovića da je Handke dobio nagradu za književnost, te da ga treba posmatrati kao književnika.
“Nisam nenačitan čovjek, čitao sam njegova neka glavna djela. Čini mi se da gospodin Jergović nije pročitao njegovu knjigu “Putopis”, žao mi je što je zauzeo tu stranu. Na jednom nivou tu izjavu doživljavam prilično tragičnom”.
Suljagić je govorio i o budućim planovima rada u Memorijalnom centru Potočari.
“Memorijalni centar u Potočarima je jedina institucija čiji je zakonski mandat da se bavi njegovanjem kulture pamćenja. Svaki građanin može donirati Memorijalnom centru, svako lice, na našem sajtu se nalaze podaci. Mi ćemo i tokom naredne sedmice objavljivati kako da nas građani pomognu, jer iako smo državna institucija mi od države dobijemo toliko da platimo računa, zavrnemo negdje neki šaraf, pokosimo travu i isplatimo plaće. Želim da tamo vidim instituciju koja će biti gravitacioni centar našeg sjećanja na devedesete. Cijela ova zemlja je bila predmet genocidnog napada. Činjenica da smo pomislili da možemo bilo kome prepustiti da nam određuje dokle se možemo sjećati, za posljedicu ima to da je jedan otvoreni negator genocida dobio Nobelovu nagradu”.
“Ideja da će neka sudska arhiva sama od sebe napiše historiju je deluzivna. Ja sam deset godina bio novinar, jedini dopisnik sa Tribunala dvije godine. Cijela BiH je imala jednog dopisnika, znate koliko ih je bilo iz Srbije? Deset”, dodao je.
Uskoro video.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
