Srbijanski književnik oštrog i ingenioznog pera, ali i neugodnih komentara po politički establišment zemlje iz koje dolazi – Svetislav Basara – bio je ekskluzivni gost emisije “Izvan okvira” N1 televizije. On je u razgovoru sa Nikolom Vučićem govorio o svojoj književnosti, nacionalističkom kulturnom modelu postjugoslavenskih zemalja, ali i mitološkoj nadogradnji srpske povijesti.

Basara je, odgovarajući najprije na pitanje kakve uspomene ga vezuju za glavni grad Bosne i Hercegovine, i kako se osjeća kada dođe u ovo podneblje, rekao da je prvi put nakon proteklog rata u Sarajevo došao 2007. godine, a da od tada dolazi svake godine:

“Kad sam prvi put došao u Sarajevo, posle rata, to je bilo 2007., osećao sam se neprijatno. Osećao sam neku vrstu griže savesti zbog svega što se događalo ovde tokom rata. Stideo sam se umesto onih koji se ni dan-danas ne stide. Svake godine sam nakon toga dolazio i video sam da ovde ne postoji negativna energija prema Srbima, i da je – premda je bio neuporedivo užasniji i dugotrajniji – rat ovde ostavio manje posledica po psihologiju, nego što je ostavilo dva i po meseca bombardovanja Srbije od kojeg ni danas ne može da se, navodno, oporavi. Iz godine u godine sve mi je prijatnije ovde”, rekao je u razgovoru za N1 višestruko nagrađivani i prevođeni književnik Svetislav Basara, kazavši da ne vjeruje da je stida među onima koji bi trebalo da se suoče s ratnom prošlošću ikada bilo, te da takvima nedostaju osnovne osobine koje predstavljaju kočnicu ljudskim strastima. Za rat koji je vođen na tlu bivše Jugoslavije, Basara kaže da je bio “bratoubilački”.

Na pitanje da li na ovom prostoru nedostaje izgradnja jednog kulturnog modela i odnosa prema povijesti i sadašnjosti, koji bi bio suprotstavljen dominantnom nacionalističkom modelu, Svetislav Basara odgovara:

“Bojim se da je to nemoguć posao. Kad čovek ima 50 godina, pa ako se 35 godina svakodnevno fiksao heroinom, on ne može tek tako da kaže – ja više neću. Nacionalizam je jedna vrsta zavisnosti. U Srbiji sve to traje predugo. Mi nemamo nijedan kulturni model osim nacionalističkog. Bez toga nema Srbije – raspada se. i ovako se raspada, a kamoli bez toga”, odgovorio je književnik Svetislav Basara podsjećajući da su u Jugoslaviji nacionalistički ispadi bili zabranjeni i kažnjivi, te da bi takvu praksu trebalo uvesti i u “državice” nastale raspadom Jugoslavije.

“Ideolog zla”: Ćosićeva loša fikcionalizacija stvarnosti

Basara je “Izvan okvira” govorio i o djelovanju, kao i nasljeđu Dobrice Ćosića koji je za jedne “otac nacije”, dok je za druge “ideolog zla”. Naime, u vrijeme kada snajperisti započinju višegodišnju opsadu Sarajeva, Ćosić piše dnevnik i 16. maja bilježi sljedeće – “Muslimani su Srbima objavili rat do potpunog osvajanja BiH i istrebljenja Srba iz prve muslimanske republike u Evropi.”

“Gde god kod Ćosića zagrabite, pronaći ćete nešto takvo ili čak gore. Ćosić je proizvodio lošu fikciju. On je bio veliki demagog, neprestano je bio na vezi sa svim koji su se docnije prokazali u ratovima. On je bio operativac, a u II. svjetskom ratu je bio komesar. Osim što je pisao, on je i deolovao – to je bilo mnogo opasnije”, kazavši da je teško naći ideologa tog formata u današnjoj Srbiji.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad