Početkom oktobra Ferid kreće na put sa ovcama iz Zenice prema Tuzli tražeći ispašu. Generacijski njegova porodica bavi se ovčarstvom i gaze hiljade kilometara na čelu stada koje treba znati kontrolisati.

“Preko zime sam sa bratom i rođakom. Čitav život radim radim to. Malo škole završio. I što kažu: Hajde za ovcama”, kazao je Ferid Gulamić.

“Narod je dobar i prihvata nas. Dosta nas ljudi zna. Nemamo problema. Ako se i napravi neka šteta, da se dogovoriti. Nije ni to nikakav problem”, dodao je.

Problem je nekada nemirna ovca, magarac ili čuvarski pas koji vole odlutati u selo. Gdje imaju divlje zvjeri, tokom noći ovčari dijele stražu. Spavaju u šumi jer je toplije, a gumirani šator štiti ih od padavina.

“Ovamo je toplo. Imamo mi ovo od vune. Sve je pretežno vuna. Dole su spužve da je mekše. Imamo ćebad koja se rade u Travniku. Toplo je, milina spavati”, kazao je Gulamić.

Ako je hladno, vatru primaknu bliže šatoru. Na njoj kuhaju i ručak i kafu.

“Evo hoću sebi kafu da nastavim. Već smo završili današnji rad. Sada ćemo popiti kafu, skuhati večeru i u šator odmarati.”

N1: Je li to neka posebna džezva?

“Nije, aluminijska je, vojna. U njoj brzo provrije vode. Tako da dugo ne čekam jer sam nekada nestrpljiv”, ispričao je.

Nakon kafe i večer, odmor. Surfaju internetom, baterije telefona pune na akumulator. Ferid skromno kaže da je zadovoljan sa ovim poslom i onim šta ima te da to ne bi mjenjao nizašta.

“Živim i ne žalim se. Hvala Bogu, zdrav sam. Od svega se može živjeti. Ali ljudi hoće za dan da se obogate. Ne može. Treba dosta bora na licu da imaš pa da nešto stekneš”, naveo je.

Biti odvojen od porodice, nije lako, priča nam, ali u kontaktu sa njima je svaki dan. U aprilu, ovčari se vraćaju kući i kreće šišanje ovaca, proizvodnja sira i prodaja. Do tada, ispred Ferida i njegovih saputnika mnogo je nepregaženih kilometara ali i nada da će ih dobre vremenske prilike, pratiti na njihovom putu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad