Loša infrastruktura, nedovoljno izdvajanja za sport i pogrešno upravljanje dovele su većinu bh. klubova i reprezentacija u bezizlaznu situaciju. Sramotna izdvajanja kantona i entiteta, ali i Ministarstva civilnih poslova ne ulijevaju nadu da će bh. sportaši napraviti velike rezultate.
Posljednje dvije godine Ministarstvo civilnih poslova BiH uložilo je u sport milion i po maraka. Federalno ministarstvo zaduženo za sport nešto više od 4,1 milion, a ministarstvo sporta u Republici Srpskoj 5,1 milion maraka. Neki od kantona u Federaciji izdvajali su godišnje od 270 do 900 hiljada maraka. Ipak najviše od svih institucija za sport izdvojio je Kanton Sarajevo koji ima i najveći budžet. Prije dvije godine 4,5 a 2019. 6,7 miliona maraka. Ipak ni jedna marka, od nabrojanih više od 28 miliona, nije otišla djevojci koji je donijela prve bodove državi u alpskom skijanju.
“Inače, podršku nemam od države niti od našeg saveza. Tu su samo roditelji i sponzori. Znate šta, takva je situacija u BiH da bilo koji sport nema podršku od države. Tako da ja kao pojedinac, koja treniram sama, ne mogu baš puno očekivati. Iako bi trebala. Jer ja dođem na start i tu je kod jedne cure tri trenera na startu i još pet trenera na stazi, a ja sam tu sama sa jednim trenerom i to je psihološki dosta teže”, ističe Elvedina Muzaferija, najbolja bh skijašica.
Teško je i rukometna reprezentacija BiH otišla do Trondhajma. Milionski dugovi, blokiran račun i samoinicijativno snalaženje dovelo je rukometaše i Bilala Šumana do neodlaska na Euro. Ipak zahvaljujući, između ostalih, ministarstvu sporta KS koje je obezbijedilo 100 hiljada za rukometaše čula se himna BiH u Norveškoj. Iz ministarstva najavljuju nove infrastrukturne projekte, ali da li ima dovoljno novca na godišnjem nivou?
“Nije dovoljno novca, a onda s druge strane mislim da se sport mora sa viših nivoa malo sistemski da uredi. Mi u KS imamo 350 aplikacija i 300 klubova. Tako da treba još s obzirom da uzmemo da je milijarda sigurno da 25 do 30 miliona bi trebalo ulagati samo kada govorimo o klupskim sportovima, da ne govorim o infrastrukturi”, kaže Mirvad Kurić, ministar kulture i sporta KS.
Nemamo infrastrukturu ali imamo gene koji nam donosu neke velike rezultate, smatra novinar Sportkluba Nebojša Višković. Dodaje da su potrebni Zakoni o sportu koji ne obeshrabruju bilo koga da ulaže na prostoru zemalja bivše Jugoslavija, ali politika koja se previše infiltrirala u cijelu priču.
“Pravo je čudo da Bosna i Hercegovina, kada pričamo konkretno o njoj, da ima toliko kvalitetne sportiste u nekim sportovima. Isto to može da se kaže i za Srbiju s obzirom na to koliko je bedna infrastruktura i koliko se malo ulaže u sport. To istraživanje konkretno sporvedeno u Srbiji, a pretpostavljam da je vrlo slična stvar i kada je BiH u pitanju, da oko 70% djece prestane da se bavi sportom do 15 navršene godine života zbog nedostatka sredstava”, navode Višković.
Sredstava, pogotovo za reprezentativne sportove obezbijedila je Hrvatska. Od državne do lokalne sredine postoji nekoliko sistema finansiranja. Novinar Telesporta Bernard Jurišić stava je da preregistracija iz sportskih udruženja u dionička društva većine sportskih organizacija ne bi donijela velike promjene. Sistemsko rješenje mora naći država ali bez nužnih utjecaja politike.
“Uspoređujući te cifre, otprilike sve što ste izbrojili, Grad Zagreb da za dva kluba iz svog gradskog proračuna. U Hrvatskoj situacija je bolja sigurno, jer je država napokon shvatila da su sportaši njezini najbolji ambasadori u svijetu i napokon su uspostavili nekakav sustav”, pojašnjava Jurišić.
Sistem finansiranja sporta u Bosni i Hercegovini skoro da i ne postoji. Veliki je spisak sportskih giganata čiji je jedini cilj opstanak. Reprezentativni sportovi izuzev fudbala još nisu riješili nagomilane probleme iz prošlosti. Ukoliko komplikovani bh. sistem ne nađe rješenje i novac i dalje ćemo čekati velike sportske rezultate i strepiti za odlazak na velika takmičenja.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
