Još jedna u nizu teatarskih predstava u Mostaru vratila je ovom gradu kozmopolitski duh i nadu da su kroz kulturu i umjetnost premostive sve razlike koje politika od 90-ih godina stavlja u prvi plan.

Predstavom “Identitluk” nedavno postavljenom na teatarske daske u koprodukciji Narodnog pozorišta i Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, redateljica Tanja Miletić Oručević zajedno sa glumačkim timom otvorila je pitanje identiteta koji reduciraju kompleksnost svakog čovjeka, te na komičan način suočila publiku sa brojnim predrasudama i stereotipima.

Redateljica Miletić Oručević, koja je teatarske studije završila u Poljskoj i Češkoj, gostovala je u emisiji “Izvan okvira” N1 televizije otvoreno govoreći o svom profesionalnom putu, redateljskim poduhvatima, kao i aktuelnostima na polju kulture i kulturne scene u BiH.

“Bez obzira na političke animozitete koji postoje od rata u Mostaru, mi koji radimo u pozorištima i kazalištima uspijevamo prevazići na najljepši način. Pokazujemo da umjetnost govori jednim jezikom, a to je jezik potrage za relevatnom istinom ljudskog bića. Ono što nas u tome zajednički zanima je radost stvaranja, zajedničke igre i suigre sa publikom. U slučaju predstave Identitluk, ta je radost posebno velika jer ansambl čine kolege iz Hrvatskog narodnog kazališta, Narodnog pozorišta u Mostaru, a također i dvojica gostiju iz Tuzle koji su unijeli prijatno osvježenje”, kazala je Miletić Oručević koja je predstavu radila po motivima iz knjige “U ime identiteta” Amina Malufa ističući da autor piše o tome kako je redukcija čovjeka na nacionalni ili vjerski identitet neka vrsta zločina prema stvarnom identitetu živog čovjeka, koji je kompleksno biće, koji je sastavljen od mnogih komponenata.

Ustanovljavanjem konstitutivnih naroda kao osnovnih nosilaca političkih prava u ovoj zemlji, a istovremeno umanjivanjem i minoriziranjem prava pojedinca – ljudi su prisiljeni da eventualna pojedinačna prava ostvaruju isključivo kao predstavnici određene etničke zajednice, mišljenja je Miletić Oručević, koja u emisiji tvrdi da oni ljudi koji se izjašnjavju ostalima, koji igrom slučaja nisu jedan od tri konstitutivna naroda, tih prava nemaju – “veliko je pitanje koliko ljudi danas vjeruju u to, da je to njihova ne samo politička, već i svaka druga sudbina. Vjerujem da ima i jako puno toga da ljudi cinički prihvataju tu realnost i igraju po njenim pravilima, pokušavajući da priskrbe koristi, da se nađu na mjestu odlučivanja i moći”, priča Tanja Miletić Oručević.

O odlasku i povratku

“Otišla sam na samom početku opsade Sarajeva u Poljsku. Htjela sam se vratiti u Mostar, ali i u Mostaru je uveliko počeo rat. Moja pokojna mama mi nije dozvolila da se vratim u Mostar jer to nije imalo smisla. Nakon nekog vremena sam se našla u Poljskoj. Bila sam fanatično uporna da nastavim studirati režiju i uz pomoć nekih divnih ljudi uspjela sam prvo krenuti na kurs poljskog jezika. Srećom, moj tadašnji momak, a sadašnji suprug – Husein Oručević – pridružio mi se u Poljskoj, tako da je i on tamo naučio poljski jezik. Onda smo išli u Krakov da bih ja polagala prijemni ispit, koji sam položila. Huso se uspio upisati na političke nauke, dobili smo neku stipendiju od koje smo uspjevali samostalno živjeti i školovati se u Poljskoj”, kaže Miletić Oručević evocirajući uspomene o svojoj adaptaciji u novu životnu sredinu. Govoreći o povratku nakon rata u Mostar, u Bosnu i Hercegovinu, kaže kako samu sebe često pita što joj je to trebalo.

“Bilo je više faktora. Bio je tu impuls nostalgije, a bilo je i nekih porodičnih faktora. (…) Često se pitam, a često i žalim tu odluku. Naravno, kad sam se vratila, nisam se odmah mogla baviti svojim poslom, ali ipak prilično brzo sam uspostavila kontakte sa nekim kolegama, kao primjerice sa Dinom Mustafićem s kojim sam studirala; on me podržao. MESS je producirao moju predstavu”, kaže ova bosanskohercegovačka teatarska redateljica.

“Shopping & Fucking” dvadeset godina kasnije

Reakcije publike na predstavu “Shopping and Fucking” koju je u Sarajevu u okviru Festivala M ESS postavila na teatarske daske bile su, kaže Tanja Miletić Oručević, divne – ljudi su voljeli i vrlo rado gledali ovaj teatarski komad.

“U tom smislu to je bilo jako lijepo iskustvo. Ali u medijima, posebno u desnim bošnjačkim medijima bilo je apsurdnih tekstova da mi namećemo vrijednosti prljavog zapada dobroj, lijepoj, krasnoj bošnjačkoj omladini i time je kvarimo. To je apsurdno. U priči je, između ostalog, da su likovi te priče i gejevi, što ništa posebno nije značilo. (…) Sigurno bismo se svi složili da je naše društveno raposloženje još daleko od toga da se pravo na različitost prihvata kao normalna stvar i da to ne otvara neki konflikt. Mi nismo daleko dogurali do svjesnosti. Nikoga ja ne bih pojedinačno kritizirala, ali u posljednjih dvadeset godina na našim teatarskim scenama veoma malo, veoma rijetko je to bila jedna od tema o kojoj se govori”, kaže Tanja dodajući da se pozorište bavi životom kao takvim te da ima ambiciju da zagrabi u puninu ljudske egzistencije i da ništa što je ljudsko pozorištu nije strano.

“Nama to mora biti tema zbog toga što je homofobija u ovom društvu izvor nasilja; javljaju se različite vrste nasilja koje imaju homofobnu bazu. Makar zbog toga. Ljudi zbog svoje osobine bivaju dovođeni u situaciju da su izvrgnuti ruglu i nasilju, pozorištre mora biti na strani slabijih, na strani ugnjetavanih”, zaključuje.

“Shvatanje satire pitanje je prirodne inteligencije”

Poznati Feralovac, novinar, publicista i književnik – Predrag Lucić – koji je preminuo prije dvije godine, našao se nedavno iznova na udaru kritika zbog satirične pjesme u kojoj govori o zločinu i stradanju civila u Ahmićima. Tanja Miletić Oručević bila je i profesionalno i prijateljski povezana sa pokojnim novinarom, te je komentirala napade i uvrede na račun njegove satire, ali i njegova lika:

“Ogromni sam poštovalac rada i djela Feral Tribunea. Jedna stvar je to što sam je upoznata s tim materijalom i ne mogu da vjerujem da ga neko drugi ne doživljava kao ja, ali ono što je meni jako tragično u toj situaciji je činjenica da neki ljudi ne shvataju satiru. To su tako mali mozgovi, dvije moždane ćelije. Čovjek ne mora biti obrazovan da bi shvatio satiru, to je pitanje prirodne inteligencije, međuljudske komunikacije. Satiru prakticiramo u svakodnevnom životu, nije to samo umjetnički postupak. To je tragično”, kaže Miletić Oručević te dodaje kako je kompletan jezik Feral Tribunea u tom ključu.

“Osim što je njihova satira jako smiješna, ona je razorno istinita. Neukusno je sad govoriti o tome, ali ti isti ljudi su – bilo jezikom satire, bilo vrlo ozbiljnim reporterskim tekstovima – za vrijeme 90-ih godina bili jedno svjetlo i glas u pustinji koji je najviše govorio o stradanjima Bošnjaka u ratu, koji je vapio za tim da se piše o tome, da se prokazuju različiti zločini hrvatske i srpske vojske. Koliko god da je neumijesno govoriti o tim kategorijama, moramo do njih doći”, zaključuje Miletić Oručević u razgovoru za N1.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad