U Sarajevu će premijerno biti prikazan film "Stupica nevidljivog djeteta", režisera Šemsudina Gegića, 7. maja u Cinema City Multiplexu.

Film “Stupica nevidljivog djeteta” nikoga ne optužuje, artistički je i potpuno simboličan, pun tajni, izazova i rješenja. Glavni glumac Armin Omerović utjelovio je mladića Alena Muhića, dijete silovane majke. O filmu za N1 u Novom danu govorio je režiser filma Šemsudin Gegić.

Film je premijerno prikazan u Goraždu, rodnom gradu Alena Muhića, u čijoj ga je ratnoj bolnici majka kao rezultat silovanja ostavila odmah po rođenju, a prikazan je i u Tuzli. Interesovalo nas je kakve su bile reakcije nakon pregledanog ostvarenja.

”Reakcije su fenomenalne. Fantastične. Ono što sam očekivao i priželjkivao, i što jedan režiser može da poželi. U Goraždu su bile dvije premijere za jednu noć. U Tuzli je BKC bio prepun. Alen Muhić je otvorio tabu teme o kojima prije nije bilo govora. Ljudi su rekli da je ovo jedan od najboljih filmova koji se bavi ratnom tematikom u posljednje vrijeme”, kazao je Gegić.

Priča je vrlo emotivna i sigurno teška glumcu za igrati, ali i režirati.

”Bio sam pod stresom kojeg sam se morao riješiti, ali morao sam paziti da ne pređe na glumce. Meni će trebati sigurno godinu dana da se očistim od stresa i emotivnih situacija. Publika tokom gledanja filma može jasno da vidi šta se dešavalo tokom 24 dana koliko smo snimali ovaj film sa dvije kamere.

Dugometražna ekranizacija ”Stupica nevidljivog djeteta” nije prvi film o Alenu Muhiću.

Moj prvi kratki dokumentarni film ‘Dječak iz ratnog filma’ gdje sam upoznao javnost sa Alenom Muhićem. Taj film je prikazan širom svijeta. O Alenu su svi napravili reportažu, CNN i brojni svjetski mediji. Jedino niko u Bosni i Hercegovini nije htio da ga prikaže, niti da istraži priču”, kazao je.

”Nevidljiva djeca” je inače službeni naziv u konvencijama za djecu koja su nastala nakon ovakvih zločina nad ženama, i za djecu koja ne znaju svoje pravo porijeklo. Neka istraživanja kažu da 500.000 takve djece živi na ovom prostoru, odnosno regiji.

Ono što je režiser posebno istakao jeste da film nije nacionalan, nacionalistički niti je obojen ni na koji način. Priča je artistička, nastala na osnovu dokumenta. Moći će imati svoju publiku u cijelom regionu. On govori o prošlosti ali je to film za budućnost.