Bol i tuga sjećanje je na kobni 5. februar 1994. godine kada je na sarajevsku pijacu Markale ispaljena granata koja je ubila 68 ljudi. Ranjeno je više od 140 građana glavnog grada.
Kobnog februarskog dana poginuo je i Faruk Brkanić. Njegova supruga, Mubera Brkanić kazala je:
“Bol i tugu ne može nikada ništa izbrisati. Dok je čovjek živ pamtiće ovo. Ne daj Bože više nikome i nikad, nigdje.”
Potresna su sjećanja svjedoka.
“Bio sam ovdje i otišao sam 50 metara dalje. Pognuli su Škrijelj i Subašić. Mi smo krenuli na kafu u slastičarnu. Nisam mogao da dođem sebi nikako, stao sam minutu. Znate kako je izgledalo… Studentica Karadžićeva je ovdje poginula, ja sam je pokupio u deku. Krv je tekla odavde do tramvaja. To se ne može opisati”, ispričao je svjedok masakra Rafet Skenderović.
“Ubijene niko ne može vratiti, dijelove tijele ranjenim ništa ne može nadoknaditi. Naša poruka budućim generacijama je da se borimo da se zlo učinjeno gradu Sarajevu i njegovim građanima nikad i nikome ne ponovi”, rekao je Muhamed Hadžić.
Održana je i zajednička komemorativna sjednica povodom Dana sjećanja na sve poginule građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine i 26. godišnjice stradanja na pijaci Markale.
“Teta Mejra je samo tražila mladi sir. Ne znam po šta je došao Sakib Bulbul ili Vaskrsije Bojinović, ne znam šta je trebalo Jadranki Minić ili Ahmedu Šehbajraktareviću? Kako se u tom trenutku tu našao Ahmed Fočo ili Jozo Kvesić? Odkud baš tada i baš tu Selma Kovač i Marija Knežević. I još njih 59. I više. Poginuli su se zatekli tu jer su vjerovali da žive glumeći život”, riječi su književnice Amine Šiljak-Jesenković.
Godine prolaze, tuga ne jenjava. Da se nikada i nikome ne ponovi – poruka je s Markala.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
