Hapšenje, pritvor, krivične prijave - kroz sve to je prije šest godina prošao mostarski aktivista, Muharem Hindić. Istrajao je do danas. Iako sam na protestu, postao je svakodnevna slika Mostara. Njegovi transparenti - Bolje grob, nego rob; za Davida, za Dženana; Pobuna je činjenica probuđenog čovjeka; već su dijelom Španskog trga. Zašto izostaje podrška ostalih građana?

“Kada se niko ne bude nadao, isto kao što je onda bilo, niko se nije nadao da će se to desiti, ama baš niko. Svi su mislili to prohujalo s vihorom i gotovo, ne, mladi su jedini koji mogu da urade pravu stvar u ovoj zemlji. Vi ste ti, vi to dobro znate, kakva je politika u ovoj zemlji koja godinama uništava građane u ovoj zemlji”, poručuje Muharem Hindić Mušica, aktivista.

Bilo je mnogo razloga za socijalno nezadovoljstvo, no građanski bunt prije šest godina nije uspio, kaže profesor Enes Osmančević. Nemile scene paljenja institucija koje ni u ratu nisu gorjele, a kasnije i neartikulisani zahtjevi plenuma. Iskra koja je mogla značiti promjenu na bolje, otišla je u destrukciju, navodi.

“Ljudi sve manje vjeruju bilo kakvim akcijama, bilo kakvoj mogućnosti promjene. Jednostavno nakon toga čini mi se da je zavladala neka vrsta letargije i ljudi su razočarani i umjesto tog nekakvog kolektivnog, da tako kažem gesta, ili neke kolektivne akcije, oni pokušavaju individualno da riješe svoje probleme na taj način što odlaze u inostranstvo”, ističe Osmančević, profesor na Filozofskom fakultetu u Tuzli.

Umjesto bunta, odlaze mladi, cijele porodice, situirani i oni koji to nisu, zaposleni i nezaposleni. Jer građani više ne vjeruju da sistem socijalne nepravde mogu promijeniti čak i izlaskom na ulice.

“Generalno nam je zavladala apatija, mi imamo samo pojedinačne slučajeve gdje su ljudi, i to moram priznati, najčešće se okupe kada neko strada u saobraćajnoj nesreći ili je neko smrtno stradao, a ne zna se način na koji se to dogodilo, kao što su slučajevi Memić, Dragičević… Samo je u tim pojedinačnim slučajevima došlo do nekog građanskog bunta, međutim vrlo brzo su ugušeni ili su oslabili, nisu imali taj intenzitet kao oni 2014. Bojim se da umjesto takvog način izražavanja nezadovoljstva građani više biraju odlazak”, ocjenjuje Amra Vrabac, novinarka.

I dok u brojnim svjetskim gradovima, desetine hiljada građana, svoja osnovna prava traži na ulicama, građani BiH bar u većem broju uglavnom reaguju na nepravde prema djeci. JMBG protesti, protesti za Dženana, Davida, protesti zbog tretmana prema djeci u Zavodu Pazarić. No, ima i uspješnih priča.

“Jer su ljudi prije svega vrlo racionalni, teško možete uticati na visoku politiku ali možda možete blokiranjem deponije, recimo Uborak u Mostaru, uticati na to da se promijeni sistem odlaganja otpada. To smo vidjeli i u Smiljevićima kod Sarajeva, to vidimo u nekim čudesno hrabrim grupama koji brane rijeke od malih hidrocentrala širom BiH u tome se ujedinjuju ne gledajući ko je koji i odakle, mislim na ljude koji su branili Bunu, Ljutu, Kruščicu”, navodi Svjetlana Nedimović, aktivistica.

Tzv. februarski protesti rezultirali su smjenama nekolicine kantonalnih premijera, smjenom tadašnjeg ministra sigurnosti BiH, Fahrudina Radončića, te smjenom tadašnjeg direktora SIPA-e, Gorana Zubca.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad