U regionalnoj temi jutra gošće u sarajevskom studiju bile su aktivistkinje civilnog društva iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine - Latinka Perović, Marijana Senjak i Jadranka Miličević koje su govorile o Ženskom sudu na prostoru bivše Jugoslavije.

“U središtu suda su žene koje su preživjele nasilje i smogle snagu da svjedoče pod čvrstim uvjerenjem da se to ne smije zaboraviti i ponoviti. Mi se nadamo da je to značajan projekat gdje žene stavljaju težište odgovornosti na teret države“, rekla je Latinka Perović.

Na pitanje zašto institucionalni pravni sistem nije dovoljan i zašto, kako kažu najčešće ne zadovoljava pravdu, Jadranka Miličević je istakla da feministički pristup pravdi pored kažnjavanja počinitelja traži priznanje patnje preživjelih, podizanje društvene svijesti i angažman svih nas.

Ženski sud je prostor za svjedočenja žena o pretrpljenoj nepravdi, kako u ratu, tako i u miru.

“Od 1990. do danas govorimo šta su žene preživjele, a postoji nekoliko vrsta nasilja, kao što je ekonomsko nasilje. Ako država nije preuzela dovoljno odgovornosti i obezbjedila normalan život ženama žrtvama, mi želimo da prozovemo javno sve države bivše Jugoslavije i da pravda bude zadovoljena“, smatra Perović.

Perović je istakla da je priprema suda u Sarajevu pokazala da je prošao jedan period katarze u samim ženama, da su odlučile govoriti, a u materijalima koji su pripremljeni za sud vidi se da se žene ne mire sa svojim statusom, da su suprotstavljene državi koja ne pokazuje dovoljno volje za sankcionisanje. “Na taj način države nastavljaju politiku rata. Sinoćnji početak suda pokazao je nevjerovatnu energiju, a prisustvovalo je mnogo ljudi. Skupila se vrlo heterogena generacijska grupa i osjetio se otpor i spremnost da se žene oslobađaju kroz otpor.”

Namjera aktivistkinja je spriječiti šutnju, zaborav i nekažnjivost zločina. Između ostalog, kreiranjem alternativne pisane historije.

“Prva faza u procesu oporavka je prekinuti šutnju. Naše žene su prešle taj put, jer imamo javno svjedočenje, a potrebno je uključiti zajednicu u cilju da se dosegne pravda”, smatra Senjak.

Na pitanje koliko su žene žrtve spremne da govore, Miličević je rekla: “Postoji problem u društvu da se čuju žene koje su preživjeli takve stvari. Preko 20.000 žena u BiH su bile žrtve i preživjele, a samo 850 koje su regulisale svoj status govori o tome da žene nisu prihvaćene i da je bitno da država preuzme odgovornost i pruži podršku.”