U Beogradu je u utorak ponovo počelo suđenje Milanu Dragišiću, optuženom za ubistvo tri bošnjačka civila 1992. godine. Pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu trenutno je aktivno 11 predmeta.

Odjeljenje za ratne zločine Višeg suda u Beogradu osudilo je u aprilu prošle godine Milana Dragišića na četiri godine zatvora. Tada je utvrđeno da je on u Bosanskom Petrovcu 1992. godine ubio Asima Kavaza i pokušao da ubije njegovog sina Muhameda, kao i Asmira Lemaša i Šaćira Hujića. Istovremeno, Dragišić je oslobođen optužbi za ubistvo Safeta Terzića i Eldina Zajkića.

Na tu presudu žalili su se i tužilac i Dragišićev branilac, a odlukom Apelacionog suda u Beogradu predmet je vraćen na ponovno suđenje. Inače, taj sud je do sada još 19 prvostepenih presuda za ratne zločine vratio na ponovno suđenje.

Tok događaja

Prema optužnici, Milan Dragišić je kao pripadnik Vojske Republike Srpske, 20. septembra 1992. godine, nakon što je vidio tijelo svog brata koji je poginuo u borbama kod Bihaća, ubio svog prvog komšiju Asima Kavaza. Pucao je i na Asimovog sina Muhameda, ali je ovaj, iako ranjen, uspio da pobjegne.

Dragišić je u ulici JNA pucao i na Asmira Lemaša, koji je također uspio da pobjegne. Poslije toga, došao je do kuće Šaćira Hujića, koji ga je, pošto je čuo pucnjavu, pitao šta se dešava. Ali Dragišić je pucao i na njega, ranivši ga u ruku.

Istog dana je, prema optužnici, kod hotela „Grmeč“ u centru Bosanskog Petrovca, Dragišić ubio i Safeta Terzića i Eldina Zajkića. On je međutim tih optužbi oslobođen pošto sud nije mogao da utvrdi ko ih je ubio zbog, kako je navedeno u presudi, neslaganja u iskazima svjedoka.

„Ne sjećam se ničega, priznajem jedno ubistvo“

Na ročištu u utorak saslušan je Milan Dragišić. On je na pitanje sudije da li priznaje ono što mu se stavlja na teret, rekao da priznaje jedno ubistvo, ali da „sve drugo nije uradio“.

Na pitanje zamjenika tužioca da li se sjeća onoga što je učinio i šta tačno priznaje, Dragišić je rekao da „vjeruje svjedoku koji je rekao za Asima“, ali ne i „onim drugim svjedocima“. I dodao da se „ničega ne sjeća“.

Sudija ga je potom pitao kako može da prizna ubistvo Asima Kavaza, ako se ne sjeća onoga što je uradio. „Na osnovu onoga što je ovdje rečeno, ja to ne mogu pobiti“, rekao je Milan Dragišić.

Tužilac ga je podsjetio da je na suđenju svjedočio i sin ubijenog Asima Kavaza, Muhamed, na koga je također pucao, a čiji je iskaz negirao, ali je optuženi ponovio da se ne sjeća šta se dešavalo 20. septembra 1992. i da Muhameda nije vidio.

“Pobili ste ih, a ni dan danas ne osjećate ni trunku griže savjesti”, rekao je zamjenik tužioca za ratne zločine Miroljub Vitorović.

Ubijen jer je htio da pomogne komšiji

Iako se u presudi navodi da je Dragišić u vrijeme događaja bio „u stanju bitno smanjene uračunljivosti“, sudija je u obrazloženju prvostepene presude prošle godine rekao da to ne može biti opravdanje, posebno zato što je Asima Kavaza ubio kada je ovaj pošao ka njemu u namjeri da mu pomogne.

Prema izvještaju Fonda za humanitarno pravo, Muhamed Kavaz je 2017. godine, posvjedočio da je njegova porodica bila u dobrim odnosima sa Dragišićima i da su im kuće bile udaljene svega desetak metara. Kada je 20. septembra 1992. vidio optuženog kako ulazi u dvorište svoje kuće, i potom čuo plač, krenuo je s ocem ka njemu, a optuženi je pucao na njih. Ubio mu je oca, a njega ranio. Ispalio je jedan hitac i na kuću Kavaza, tako da je jedan geler ranio suprugu svjedoka u grudi.

Srušio se kada je vidio ubijenog brata

Brat optuženog, Milorad Dragišić, kako navodi Fond za humanitarno pravo, posvjedočio je da je tog dana čuo da im je poginuo treći brat. Rekao je i da je čuo da se optuženi srušio na zemlju pošto je vidio mrtvo tijelo njihovog brata.

On je ispričao i da je kasnije presreo brata na ulici i da je, uz pomoć rođaka, uspio da mu oduzme oružje. Rekao je i da nije vidio da je optuženi na nekoga pucao i potvrdio da je s porodicom Kavaz bio u veoma dobrim odnosima. Muhamed mu je, prema njegovim riječima, bio od velike pomoći kada im je nešto ranije poginuo otac.

Sakrio se i potom napustio Bosanski Petrovac

Svjedok na prvom suđenju bio je i Asmir Lemeš koji je 20. septembra bio u kući svog prijatelja Dragana Polovine. Čuli su pucnjavu, a Polovina je savjetovao Lemešu da bježi i on se udaljio kroz voćnjak. Optuženi je vjerovatno pucao na njega, jer je čuo kako od ispaljenih hitaca „grane praštaju“. Sklonio se u kuću Jele Huljić, kasnije je krišom otišao kući i poslije tri dana napustio Bosanski Petrovac.

Sljedeće ročište za ponovljeno suđenje Milanu Dragišiću zakazano je za 20. mart 2020. Odbrana i tužilac za taj dan bi trebalo da pripreme završne riječi, pošto su rekli da nemaju novih dokaznih prijedloga.

Prema podacima Fonda za humanitarno pravo, pred Odjeljenjem za ratne zločine Višeg suda u Beogradu, do sada je izrečeno 49 pravosnažnih presuda za ratne zločine, trenutno je aktivno 11 predmeta, dok se pred Apelacionim sudom nalazi još pet predmeta.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad