U BiH su svi protiv fašizma, je li to zaista tako? Često čujemo deklarativne izjave, no, kakvo je stanje u stvarnosti?

Iako su se u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata dogodile neke od najvećih bitaka, sjećanje na njih, sedamdesetak godina poslije, uglavnom čuvaju pripadnici Sabnora.

Partizanska spomen-obilježja su zapuštena i zaboravljena, neka se uz šutnju gradskih čelnika nastavljaju uništavati kao što je slučaj sa Partizanskim spomen grobljem u Mostaru gdje je svaki treći stanovnik bio aktivni učesnik Narodnooslobodilačkog pokreta.

Ulice koje su nazvane po fašističkim ideolozima, funkcionerima NDH, četnicima ili pak handžar diviziji nisu samo problem Mostara. U Bosni i Hercegovini donesene su glavne antifašističke odluke, pa ipak ova zemlja i dalje je bez Zakona o zabrani upotrebe fašističkih simbola.

U Hrvatskoj su jasno osudili fašizam i zlo koje je dala ta ideologija. U Srbiji je otvorena polemika oko rehabilatacije Draže Mihailovića. U BiH, čak su i boračaka udruženja podijeljena, pa svako u svom entitetu obilježava godišnjice borbe protiv fašizma. No, ostala su sjećanja na 9. maj.

Iako se deklarativno zalažu za evropske standarde, vladajuća politika u BiH svojim nejasnim stavovima prema tekovinama antifašizma šalje sliku koja je modernoj Evropi nezamisliva. Ignorisanjem žrtava i posljednjeg rata u potpunosti se ignorišu i civlizacijske vrijednosti demokratskog društva kojem BiH teži.

Pogledajte prilog Tine Jelin-Dizdar.