Porodice nastradalih zeničkih rudara: Molimo Boga za sabur da preživimo ovu tugu

Vijesti 09. sep 201411:10 > 11:21
Anadolija

Mehemed Dizdarević i Mehmedalija Halilović su dva rudara koji nisu imali sreću živi izaći iz jame Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica nakon gorskog udara koji se dogodio u četvrtak u poslijepodnevnim satima.

Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija
Anadolija

 Mehemed je imao samo 34, a Mehmedalija 30 godina. Rodili su se i odrasli u selu Vrselje, kako kažu mještani, rudarskom selu.

Ekipu Anadolu Agency (AA) su porodice Mehemeda i Mehmedalije, unatoč velikoj tuzi, dočekale u svojim domovima. Velika je to tuga…Djeca koja su ostala iza ovih rudara, gledaju u nas, ali još uvijek nisu svjesna šta im se dogodilo. Ostala su bez očeva, odrastat će bez njih i koračati kroz život bez njihovih savjeta.

Iza Mehemeda Dizdarevića je ostala supruga Minela i četverogodišnji sin Rijad. Kako kažu ukućani, Rijad još uvijek ne zna šta se dogodilo s njegivim ocem, ali zna da nešto jeste. Samo pita zašto svi plaču.

Hrabra je Mehemedova majka Vahida. Našla je snage da na dan kada se rastaje od svog sina porazgovara i s nama.

Plače i priča… Mehemed je “otišao” u najljepšim godinama, kaže.

Još jedan sin je rudar, a Mehemed je u rudniku radio 13 godina.

“Ne mogu ni reći koliko mi je teško, otići će mi moja duša”, ispričala je majka Vahida.

Priča i moli Boga da joj da sabura i da preživi ovu tugu.

Velika tuga je danas i u kući Mehmedalije Halilovića. Posmrtnica i sedmogodišnji sin Tarik dočekaše nas na vratima.

U kući sjedi majka Sabiha, a pored nje Mehmedalijina supruga Sadbera, koja u naručju drži tromjesečnog sina Imrana.

I Imran i Tarik će odrastati bez oca, koji je osam godina silazio u jamu kako bi sebi i porodici osigurao hljeb.

“Teško je i žalosno. Ovo mi je treća dženaza. Već sam ispratila dvoje djece, Mehmedalija je treći”, priča majka Sabiha za AA.

Kako kaže, umrla joj je i kćerka kao i još jedan sin.

“Sada ode i moj Mehmedalija. Iza Mehmedalije su ostala dva sina, Imran i Tarik”, priča majka Sabiha, dok pored nje sjedi Sadbera.

Priča o Mehmedaliji i kaže da “takvog sina treba poželjeti”.

“To više nema. Za nas je bio dobar, sa suprugom je imao divan život. U rudniku je radio osam godina. Primili su ga umjesto ovog sina što je radio u rudniku i umro. Primili su ga na njegovo mjesto”, ispričala je Sabiha.

Gleda u snahu i kaže da će uvijek biti uz nju te da joj ništa neće nedostajati, ona će joj biti majka koju je izgubila kao djevojčica.

Supruga nastradalog rudara Mehmedalije, Sadbera u naručju sina Imrana, dok joj suze briše sin Tarik.

Nema snage da priča, šuti i plače. Riječi su suvišne…