Međunarodna naučna konferencija "Genocid u Srebrenici: Ka trajnom sjećanju", koja je počela danas u Sarajevu, povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici, koja se obilježava 11. jula ove, okupila je istaknute naučnike iz BiH, regije i svijeta.

Organizator dvodnevne konferencije je Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka pod pokroviteljstvom reisu-l- uleme Huseina ef. Kavazovića. Konferencija ima za cilj da ukaže na važnost memorijalizacije genocida i kolektivnog sjećanja. Također, cilj je otvoriti prostor za dijalog o negiranju genocida, kolektivne memorije i sjećanja, kao i uspostaviti mrežu naučnika i istraživača koji rade na ovim pitanjima. 

Izlagači su domaći, ali i strani eksperti kao i odabrani učesnici koji su se bavili ratom i genocidom u Bosni i Hercegovini. Konferencija je okupila 27 izlagača naučnika koji se bave memorijalizacijom Holokausta kao i genocida u Ruandi. Planirane sesije će sagledati genocid iz različitih perspektiva: sociološke, pravne, političke i historijske.

Dževada Šuško, direktorica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka kazala je da je u pitanju prva konferencija koja se bavi obilježavanjem 20 godina od genocida u Srebrenici. 

“Cilj konferencije je ne toliko da govorimo o dešavanjima u julu 1995. godine nego da više govorimo o memorijalizaciji. Da razvijamo tu kulturu sjećanja, da radimo na historijskom pamćenju, da smatramo da je memorijalizacija od egzistencijalnog značaja po pitanju genocida u Srebrenici, ali i genocida u BiH”, kazala je Šuško.

Prema njenim riječima, u jutarnjim uvodnim izlaganjima je spomenuto da je jedna od najvećih masovnih grobnica Tomašića.

“Tako da može da podvučemo jednu liniju od Tomašice iz proljeća/ljeta 1992. do Srebrenice iz jula 1995. Prednost ove konferencije je ta što imamo 27 naučnika, eksperata koji su se bavili i bave se agresijom na BiH, bave se i pitanjem genocida i ne samo genocida u BiH nego i u drugim dijelovima svijeta. Među njima su pojedinci koji su se bavili i memorijalizacijom Holokausta”, istakla je Šuško.

Prema njenim riječima, genocid u BiH nije lokalno nego globalno pitanje.

“Imamo i naučnike koji su istraživali i genocid u Ruandi, koji se desio neposredno poslije genocida u BiH”, dodala je Šuško.

Jedan od učesnika je i Johnathan Weiss koji je za Anadoliju kazao da “nije samo bitno istraživati memoriju, odnosno sjećanje, već i načine na koje ljudi doživljavaju prošlost, ono što se dogodilo, recimo na filmu ili u historijskim knjigama”.

“Ali ja ne govorim samo o tome, sve što radimo sačinjava naše pamćenje. Želim da se bavim time jer to ima odraza i na političku situaciju, na pitanja pravde kada je riječ o genocidu u BiH”, kazao je Weiss.

Podsjetio je da je 2004. proučavao genocid u Sudanu i tako uporedio stvari, gledao i učio o onom što se dešavalo u BiH.

“Moja priča jeste ta da sam ja bio ovdje julu 1995. godine. Bio sam u Tuzli i dok sam odlazio iz tog grada, jedan autobus u kojem su bili žena i djeca iz Srebrenice prošao je pored nas prema Tuzli i stao. Sjećam se kako sam gledao u njih. Onda sam čuo kako govore: Samo žene, samo žene… Znali su šta to znači. Nikada to neću zaboraviti, to je zaista promijenilo moj život samim time što sam to vidio, što sam bio tako blizu tome. Kasnije sam saznao da nijedan Amerikanac nije bio toliko blizu kao ja”, ispričao je Weiss.

Konferenciju prati i izložba Muhameda Mujkića “Masovne grobnice u BiH”, koja prikazuju masovne grobnice u cijeloj Bosni i Hercegovini i čije fotografije svjedoče sistematskom istrebljenju Bošnjaka.

Mujkić je kazao da je izložba otvorila konferenciju, ali da izložba ustvari predstavlja kratak rezime o masovnim grobnicama u BiH.

“Ovdje se mogu naći fotografije, dokumenti sa ekshumacija 1997, 1998, 1999, 2003… Pokušao sam da obuhvatim način na koji su ekshumirane žrtve. Na izložbi smo predstavili i različite tipove masovnih grobnica kao što su jame, površinske masovne grobnice…”, ispričao je Mujkić.

Izložbu čini oko 30 fotografija.

“Genocid u Srebrenici je ustvari jedan segment genocida u BiH. Poruka je trebala da predstavlja da je zaborav ustvari dio onoga što bi trebalo ustvari da predstavlja nestanak, praktično samoubistvo”, pojasnio je Mujkić.