Solidarnost, solidarnost, solidarnost, solidarnost… Riječ je koju neprestano čujemo otkad je 'mali zeleni' virus poharao planetu.
Neprekidno ponavljanje jedne te iste riječi koje dovodi do osjećaja da ta riječ gubi svoje značenje i smisao, fenomen je nazvan semantičkom satiacijom ili verbalnom zasićenošću. “Kao da su neuroni mala stvorenja koja se ispunjavaju riječima sve dok njihovi mali trbusi ne budu puni, oni su umorni i više ne žele, čak i pojedinačni neuroni prestanu pucati na ponavljajući uzorak stimulacije. No semantička satiacija utječe na naše svjesno iskustvo, a ne samo na pojedinačne neurone”, pisao je Bernard J. Baars u knjizi „Radni prostor uma“. Kako u našem svjesnom iskustvu sadašnjice vratiti značenje i smisao riječi solidarnost koja se uporno ponavlja? Kako shvatiti globalnu solidarnost u doba globalnog izazova? Pokušajmo se suprotstaviti nama samima i izbjeći verbalnu zasićenost metodom njezina nastanka – ponavljanjem.
(Ne)jednaki u Europi
Europska Komisija jučer je objavila dokument „Europska solidarnost na djelu“. Na tri stranice pohitali su naglasiti potrebu za suradnjom i međusobnom pomoći nakon tjedana kritika o nedostatku solidarnosti u prvoj fazi pandemije i ulaska Kine, Rusije i Kube u kolektivno sjećanje Talijana čiji su avioni s pomoći, prvi sletjeli na talijanske aerodrome. Sada kada su izvozne restrikcije koje su neke EU zemlje imale, ukinute i solidarnost na kontinentu mogla je početi. Slijeću maske, slijeću dezinficijensi, jedna zemlja prima oboljele iz druge. Dogovorena je i hitna izvanredna financijska pomoć zemljama Unije. No iz dubine, nikada zatvorene, europske rane, s pandemijom se kao rascjep od potresa na stolu Europskog vijeća otvorilo pitanje solidarnosti juga i sjevera nakon asimetričnog šoka koji je koronavirus zadao različitim nacijama eurozone i Europske unije. Ako globalna solidarnost u svom sadržaju nosi princip da bogati pomažu siromašnijima, da manje ugroženi pomognu više ugroženima, ako se kaže da su najveće krize čovječanstva, one siromaštva, klime, ksenofobije, privatnog i javnog duga – transnacionalne, onda je u pandemijskoj krizi i njenim posljedicama bez presedana, valjda normalno očekivati da oni koji će pretrpjeti manji udar pomognu onima koje će ekonomske posljedice borbe s virusom ugušiti. Španjolska, Italija i šest drugih europskih država tražile su takozvane „korona obveznice“ kako bi se teret europskog duga podijelio. No, zahtjev je naišao na otpor. Njemački ministar financija Olaf Scholz izjavio je kako je u ovome trenutku važno osigurati da se države bolje nose s ovim teškim zadatkom i ekstra zaduživanjem koje će se morati dogoditi. Njemačka, koja je konceptom svoje ekonomije u stanju napraviti tampon za udar korone, tvrdi kako se trebaju koristiti sredstva iz Europskog stabilizacijskog mehanizma, stvorenog tijekom krize 2008/09. Scholz to vidi kao doprinos solidarnosti, a Ursula von der Leyen koja sjedi na čelu Europske komisije ideju o „korona obveznicama“ nazvala je „samo sloganom“. Nizozemski ministar financija Wopke Hoekstra sugerirao je pak kako bi EU trebala istražiti države poput Španjolske koje tvrde kako nemaju mjesta u proračunu za pokrivanje učinaka korona krize, unatoč činjenici da je eurozona u rastu proteklih sedam godina.
Bijes je sijevao zrakom – od Rima do Madrida, a nakon telekonferencijskog Europskog vijeća, portugalski premijer Costa staloženim glasom, razorio je protagoniste europskog sjevera: „Takav diskurs je odvratan. O-dvra-tan! Nitko ne želi čuti od nizozemskog ministra ono što se govorilo 2009, 2010. ili 2011. Španjolska nije stvorila ni uvezla virus. On je sve pogodio jednako. Ako jedna država Europske unije misli da problem može riješiti tako da virus prepusti drugim zemljama, onda ona ne razumije što je Europska unija..“
Bog (ni)je jedan
Solidarnost je duboko usađena u kršćanski nauk, koji se u političkoj areni Europe preslikava u demokršćanskoj ideji. Solidarnost prema slabijem, potrebitijem, onom koji pati, bez obzira na vjeru, boju kože, imovinsko stanje. Lokalno i globalno. U svakodnevnom djelovanju. Iako je Trg Svetoga Petra bio sablasno prazan, poruka Pape Franje kako pandemija nije nikakav božji sud čovječanstvu, već poziv da ljudi sami prosude što je najvažnije i tako djeluju od sada na dalje, odjeknula je Urbi et Orbi.
“Oluja izlaže našu ranjivost i razotkriva izlišne izvjesnosti oko kojih smo stvorili naše dnevne rasporede, projekte, navike i prioritete. Pokazuje nam kako smo dopustili da postanemo dosadni i slabi prema ključnim stvarima koje hrane, održavaju i jačaju naše živote i našu zajednicu. Oluja je ogolila sve naše stvorene ideje i zaborav na ono što hrani naše duše (…) sami smo sebi uskratili antitijela koja trebamo da se suočimo s nedaćama (…) u ovoj oluji, fasada stereotipa u koju smo kamuflirali naš ego, uvijek brinući o našoj slici, je pala, otkrivajući još jednom da zajednička pripadnost, koje ne možemo biti lišeni, jest naša pripadnost kao braće i sestara.“
Na svom prvom putu u pontifikatu, onom na Lampedusu, Papa se zapitao: gdje si čovječe? Tada je globalna solidarnost zakazala u pomoći ljudima u nevolji, izbjeglicama, poput Isusa Krista.
(Ne)ujedinjeni narodi
Glavni tajnik UN-a Antonio Guterres objavio je pismo globalnoj zajednici.
Kriza čovječanstva poziva na solidarnost, napisao je. Međunarodna organizacija rada objavila je, pak, kako bi radnici diljem svijeta u ovoj godini mogli izgubiti 3,4 bilijuna dolara prihoda. Guterres traži koordinirani, odlučni odgovor i inovativne političke akcije, s posebnim zahtjevom za pomoć najsiromašnijim državama i najranjivijima. Ako se u tome uspije, oporavak može krenuti održivim i uključivim putem, ako se to ne dogodi, piše Guterres, produbit će se postojeće nejednakosti i razvojna postignuća čovječanstva krenut će suprotnim smjerom.
Apeli glavnog tajnika UN-a bili su upućivani i oko rata u Siriji i oko klimatskih promjena i oko rodne ravnopravnosti u svijetu i oko brojnih tema u kojima je globalna koordinacija zakazala.
Lideri G20 odlučili su pak u svjetsku ekonomiju upumpati pet bilijuna dolara, no mnogi kažu kako to nije ni kap u moru za ono što slijedi. Australija traži hibernaciju globalne ekonomije dok zdravstvena kriza ne prođe.
Nijedna država nije toliko snažna da se ovome odupre sama. Dug je bio privlačna stvar, no tko ga sada osim par globalnih teškaša, više može i kako financirati? I dok vlade moraju pumpati onoliko novca u ekonomije koliki su predviđeni troškovi krize i domaćinstava i tvrtki, a središnje, nacionalne banke moraju podupirati stabilnost sustava, na koncu, globalni šok treba globalni odgovor. Produbljivanje bazena nejednakih ne smije i ne može biti rješenje.
Pismo
1973. godine, čovjek prezimena Nadeau, poslao je uznemireno pismo američkom piscu Elwynu Brooksu Whiteu u kojem lamentira kako je izgubio vjeru u čovječanstvo. White mu odgovara:
Dragi gospodine Nadeau,
Dok je god jednog uspravnog muškarca, dok god je jedne suosjećajne žene, ta zaraza se može širiti i slika pred nama nije prazna. Nada je nešto što imamo u lošim vremenima. Ustat ću u nedjelju ujutro i navit ću sat kao svoj doprinos redu i postojanosti. Mornari imaju izreku o vremenu, kažu kako je vrijeme veliki blefer. Vjerujem kako isto vrijedi i za našu ljudsku zajednicu, stvari mogu izgledati mračno, a onda se predah vidi u oblacima i sve se mijenja, ponekad i iznenada. Očito je kako je ljudska vrsta napravila veliki nered za život na ovoj planeti. No, kao ljudi vjerojatno ćemo njegovati sjeme dobrote koje je dugo ležalo čekajući da proklija kada uvjeti budu prikladni. Čovjekova znatiželja, njegova izdržljivost, inventivnost i genijalnost vodile su ga u duboke nevolje. Možemo se samo nadati da će mu iste te odlike pomoći da pronađe svoj put iz toga.
Drž'te svoj šešir. Čuvajte svoju nadu. I navijte sat, jer sutra je novi dan.
S poštovanjem,
E. B. White
I zato, možda ne bismo trebali ponavljati riječi do njihova besmisla, jer vrijeme nam je na ovom svijetu ograničeno, odlučili biti sami sa svojim ja ili sa svima ostalima na istoj vremenskoj crti.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
