U Bihaću je danas zasjedala Vlada Unsko-sanskog kantona. Najviše pažnje članovi Vlade USK posvetili su danas raspravi o Nacrtu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu Federacije BiH na koji su dali negativno mišljenje te proslijedili Skupštini USK.

“Kroz zakon se cijelo vrijeme prožima formulacija proglašenje stanja prirodne ili druge nesreće, kao i za vrijeme vanrednog stanja u Federaciji, što znači da će se odredbe ovog zakona primjenjivati i u svim budućim takvim slučajevima. Zato je neophodno predmetnu oblast regulirati na kvalitetan način za sve buduće situacije proglašenja stanja prirodne nesreće, vanrednog stanja i slično i, što je najvažnije, primijeniti institute najpovoljnije za radnike”, kazao je premijer USK Mustafa Ružnić.

Ministarstvo zdravstva, rada i socijalne politike Unsko-sanskog kantona, nakon izvršene analize teksta Nacrta Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu F BiH, na traženje Federalnog ministarstva socijalne politike, dalo je mišljenje da ne podržava predložene izmjene i dopune Zakona o radu FBiH te je i Vlada USK stava da predloženi Nacrt Izmjena i dopuna Zakona o radu FBiH treba vratiti predlagaču na doradu.

Uvažavajući obrazloženje u vezi potrebe donošenja zakona po hitnoj proceduri, prema mišljenju Vlade USK, ostavljeni rokovi za izjašnjavanje kantona od pet dana od dana prijema akta Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, ne samo da su prekratki, već su i neprimjereni s obzirom na značaj materije o kojoj se iste moraju izjasniti, ukazali su.

Nermina Ćemalović, ministrica zdravstva, rada i socijalne politike je detaljno obrazložila negativno mišljenje Vlade USK navodeći da Član 2. Nacrta Zakona – U članu 38. Zakona o radu („Službene novine F BiH broj 26/16 i 89/18) dodaje se novi stav 8. koji govori o tome da poslodavac u slučaju proglašenja stanja prirodne nesreće ili druge nesereće, kao i za vrijeme vanrednog stanja u Federaciji, ukoliko priroda posla to dozvoljava, može izvršiti skraćivanje radnog vremena za sve ili pojedine radnike, o čemu donosi posebnu odluku.

“Sama odredba po sebi nije sporna, ali nije dovedena u odnos sa primjenom člana 37. Zakona o radu, a koji nosi naziv ‘Skraćivanje radnog vremena’. Naime, odredbama ovog člana definirano je u stavu 1. da se na poslovima na kojima uz primjenu mjera sigurnosti i zdravlja na radu, nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje srazmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. U obrazloženju predlagača, i prijedlogu da se ovaj zakon usvoji u hitnoj proceduri navedeno je da je osnovni razlog proglašenje pandemije COVID 19. Ova zarazna bolest se direktno odražava na zdravlje stanovništva, pa tako u radnika. U uvjetima proglašene pandemije COVID 19 radi se o nemogućnosti ispoštovanja principa zaštite zdravlja radnika i preporučenih mjera za očuvanje zdravlja kako stanovništva, a time i radnika na postojećim radnim mjestima. Nadalje u stavu 4. istog člana definirano je da pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava po osnovu rada i u vezi sa radom, skraćeno radno vrijeme u smislu ovog člana izjednačava se sa punim radnim vremenom. Ovako definirana odredba stava 4. člana 37. Zakona o radu, a koja nije pretrpjela izmjene u predloženom Nacrtu Zakona, je u direktnoj suprotnosti sa predloženom odredbom iz člana 8. Nacrta Zakona koji kaže da poslodavac može jednostranom odlukom radniku izvršiti umanjenje plaće po osnovu broja radnih sati za koje je radno vrijeme skraćeno”, navela je ministrica.

Sporan joj je i član 3. Nacrta Zakona gdje se u članu 39 Zakona o radu dodaje se stav 6. koji se odnosi na povećanje broja sati prilikom preraspodjele radnog vremena.

“Predlagač u obrazloženju ne daje niti jedan razlog zašto se vrši povećanje na 72 sata sedmično u odnosu na postojeću odredbu koja to definira kroz ostale stavove ovog člana na 52 sata sedmično i kakvi će se efekti postići povećanjem ove satnice u odnosu na poslodavca. Član 4., 5. 16. Nacrta zakona definira slanje radnika na preostali dio godišnjeg odmora iz prethodne godine, novi godišnji odmor, plaćeno ili neplaćeno odsustvo na zahtjev ili jednostranom odlukom poslodavca. Vrlo je bitno u kojoj mjeri će radnik podnositi zahtjev za korištenje bilo kojeg od utvrđenih prava ili će to biti isključivo jednostrane odluke poslodavca, vođene isključivo najmanjim finansijskim efekatima po istog”, kazala je Ćemalović.

Ističe da, ako je namjera predlagača bila da se sačuvaju radna mjesta, pa i korištenjem ovih instituta, bilo bi neophodno definirati slijed primjene ovih instituta, odnosno primjene ovih instituta od najpovoljnijeg po radnika pa onda prema primjeni nepovoljnijeg i tako redom.

“U članu 7. Nacrta Zakona, kojim se iza člana 54. Zakona o radu dodaje novi član 54a. pod nazivom Upućivanje radnika na čekanje posla, definirano je jednostranom odlukom da poslodavac može uputiti radnika na čekanje posla, ako mu je zabranjen rad odlukom nadležnog organa ili kod kojeg je usljed navedenog stanja došlo do pada prihoda od najmanje 35 posto u odnosu na isti period u protekloj godini prema podacima nadležnog organa za naplatu poreza. Također u obrazloženju, predlagač nije ni na koji način nije obrazložio zašto je kao uporedni period naveden ostvareni prihod iz istog perioda prethodne godine. Nadalje, ovako formulisana zakonska odredba ne predviđa uopće sudjelovanje radnika u odlučivanju o njihovim pravima i obavezama putem Vijeća uposlenika u skladu sa odredbama člana 119. Zakona o radu, ali i Zakonom o vijeću uposlenika”, rekla je Ćemalović.

Dodala je i da se u članu 10. Nacrta Zakona definira obaveza usklađivanja kolektivnih ugovora, pravilnika o radu i općih akata sa odredbama ovog zakona. Podsjeća da kolektivni ugovor podrazumijeva vođenje socijalnog dijaloga izmedu partnera u postupku pregovaranja, te se postavlja pitanje šta partneri u kontekstu socijalnog dijaloga mogu naknadno pregovarati kolektivnim ugovorom, ukoliko ove odredbe budu definirane na ovaj način kroz zakon.

“Pored toga, iz dostavljenog materijala ne vidi se da li je vođen socijalni dijalog na način propisan odredbama Zakona o radu, a što ozbiljnost dostavljene materije iziskuje, obzirom da se direktno reflektira na položaj radnika kod poslodavca. Također, postavljeni rokovi ne ostavljaju mogućnost ni da se u normalnim uvjetima, a pogotovo u uvjetima proglašenja pandemije COVID 19 i preporučenih mjera u cijelosti ispoštuje i Sporazum o osnivanju Ekonomsko-socijalnog vijeća kao najvišeg institucionalnog oblika za vođenje socijalnog dijaloga na području USK”, obrazložila je ministrica Ćemalović.

Podsjetimo, i Skupština KS je dala negativno mišljenje na ovaj Nacrt zakona koji je digao veliku prašinu u javnosti.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad