Zemira Gorinjac iz Krajine već godinama pomaže migrantima koji se zadese na tlu BiH tokom svog put ka zemljama EU s nadom u bolji život. Zahvaljujući dobrim ljudima i donatorima, ona ih prehranjuje, oblači, liječi rane i sluša njihove teške životne priče. Zbog svega je zovu Mama i ona bude prva osoba kojoj se jave kada dođu u neku od željenih evropskih zemalja. Među njima je mladić Adeel koji je uspio iz 21. pokušaja doći do Italije.

Gorinjac je svoju humanu misiju započela 2015. godine kada su vozili humanitarnu pomoć migrantima u Beogradu sedam puta. Potom se uputila u Makedoniju u kamp Idomeni gdje je provela sedam dana. Kada su migranti stigli u Bihać njeno udruženje “Solidarnost” bilo je prvo koje im je priteklo u pomoć i ponudilo svaki oblik podšrke.

“Organizirali smo podjelu pomoći koju su građani tada svesrdno davali. Povećanjem broja izbjeglica tražili smo od općinskih vlast da te aktivnosti preuzme Crveni krst što se desilo u aprilu 2018. godine. Naša pomoć nije prestala s obzirom da migranti nisu dobivali adekvatnu i potpunu pomoć i zaštitu”, kazala je Gorinjac za N1.

Ona i njeno volonteri lično pronalaze migrante koji žive van kampova, a s vremenom su i naučili koje lokacije su najčešće. Nekada migranti sami dođu po pomoć na određenoj lokaciji gdje se dgovore. Kontaktiraju je i putem Facebooka. Podrška građana, koja je na početku bila ogromna, vremenom je opala.

“S povećanjem broja migranata, medijskom hajkom na njih i mjerama koje su učinjene došlo je do promjene. Imamo donatore iz BiH, ali sada su naši najveći donatori iz Austrije SOS Balkanroute i Italije Linea D'Ombre. Ono što je bitno jeste da građani pomažu pojedinčano kada ih vide na ulici, kada se ukaže prilika. Posebno im je značajno da ih niko ne napada. Iz ovog razloga Bosna im je najdraža”, kazala je Gorinjac.

Raditi s njima je, kaže, najljepši i najteži osjećaj jer, kako ističe, svjedoči kršenju njihovih prava, brutalnosti hrvatske policije prema njima i metodama koje koriste. Često ona i njeni volonteri plaču s migrantima zbog svega što prožive.

“Upravo taj teški emicionalni dio nas tjera da djelujemo još više i pomažemo im. Onaj ko nema kontakt s njima, ko ne vidi ovu patnu, ko nije čuo njihove teške priče, može mirno kritikovati i posmatrati šta se dešava. Mi koji smo u direktnom kontaktu s njima – ne. Njihova sreća kada dobiju nešto od nas, kad znaju da imaju kome da se obrate u najtežoj situaciji, za nas je najveća snaga i zadovoljstvo”, kazala je.

Migranti volonteri i Adeel

A njeni volonteri su upravo migranti kojima je ona prvobitno pomagala, a oni joj uzvratili ljubavlju i podrškom.

“Moji migranti koji su samnom volontirali znaju dobro koliko puta kažem da ne mogu više i opet idem. Poruke zahvale koje dobijem od njih su za mene najveća nagrada jer zbog odnosa u nas volontera i građana prema njima, Bosnu vole više od svih zemalja rute. Mnogi su rekli da će doći prije u Bosnu nego u svoju zemlju”, kazala je.

Među migrantima je mladi Pakistanac Adeel koji je nakon 21. pokušaja uspio doći do Italije. Kada je prešao granicu i smjestio se u kamp, prvo je pozvao Mamu-Zemiru. Prisjeća se kako je Adeel bio sam jedan od mladića koji su volontirali s njom. Pomagao joj je u priprema paketa za podjelu, pravio listu potreba migranata i pomagao u podjeli.

“Postao je volonter slučajno. Došao je ispred kapije i čekao. U tom momentu smo dobili kamion pomoći i on je pritrčao u pomoć. Pokazao se izuzetno radišan, a poslije sam vidjela koliko je častan i pouzdan. Za mene je bio samo još jedno dobro dijete kojem sam svesrdno pomogla na sve moguće načine. Za svaki problem dolazio je meni. Za njih sam bila mama i ko bi im drugi pomogao nego majka”, kazala je Gorinjac.

Kazala nam je kako Adeel ima oca satrog 80 godina, majku i tri sestre. Od njega, odnosno njegovog dolaska, ovisi život i status njegove porodice. Krenuo je iz svoje zemlje i tokom rute je radio kako bi zaradio novac da može nastaviti put i poslati svojoj porodici. Prvo je došao u Tursku, a potom u Grčku. U obje zemlje je radio, ali to nažalost nije mogao kada je doašo u BiH iako je želio.

“Moj babo je bio trgovac i mnogo darežljiv. Brzo je propao. Tada smo babo i ja krečili kuće i tako zarađivali. Ali s godinama to moj babo više nije mogao jer ima 80 godina. Ja sam morao krenuti za boljim. Imam tri sestre kojima treba omogućiti dobru udaju, a dolazak u Italiju je već odskočna daska do boljeg statusa porodice i šansa da se dobro udaju”, kazao je Adeel, prenosi nam Gorinjac.

Beznadežni pokušaji i suze

Ali put do Italije bio je težak. Dvadeset puta se vratio.

“Kada bi se vratio i kada bih ga ugledala na kapiji plakala bih. Znam što bi to značilo, opet sve iz početka. Napokon je uspio nakon 21 pokušaja. Nakon što je samo krčio na tlo Italije nazvao me je. Znao je koga će obradovati i koliko mi je to značilo. Ne može se sreća opisati. Sad je u kampu i dobio je svaki oblik zaštite, a prije svega humand odnos i poštovanje kao ljudskog bića. Presretan je i mi smo. Porodica slavi i dijeli hranu u Pakistanu ovih dan u znak zahvale što je stigao u Italiju. Za tu proslavu pozajmit će novac. Ali Adeelova priča je samo jedna priča. Svaki migrant ima sličnu priču”, kazala nam je Gorinjac.

Život migranata u Krajini tokom korona virusa nije lak. Oni koji su u kampovima ne mogu vani, samim time ne mogu ni pokušati doći do željene zemlje. Gorinjac kaže kako neki preskoče ogradu i idu u game. Ipak, pomaci su napravljeni jer je napravljena lista onih koji se mogu kretati, što će im omogućiti i odlazak u game.

Druga grupa su, kaže, migranti koji žive van kampa i ovise isključivo o humanitarnoj pomoći. Odvezu ih u kamp Lipa, ali se vraćaju jer gore nemaju sve što im je potrebno.

“Migranti za pokušaj trebaju obuću, torbu, hranu, vreću za spavanje, a to ne mogu naći u kmapu Lipa. I sad se dešava kao i prethodnih godina da ih policija kupi i odvozi u kamp. Istinski nikoga nije briga za zdravlje migranata i da li će biti zaraženi. Da jeste, tada bi se vodilo računa o njihovom tretmanu i uvjetima boravka. Tako su oni prepoušteni sami sebi i šačici volontera koji su im dali maske i rukavice da barem mogu ući u market. Ukoliko to nemaju, ne mogu nigdje”, kazala je Gorinjac.

Oni nemaju izbora

Na pitanje da li se nada da će se život migranata poboljšati u BiH nakon pandemije, odgovorila je negativno. Smatra da će im se uskratiti sloboda kretanja, a oni ne žele ostati u BiH.

“Migranti moraju imati slobodu kretanja da bi došli do cilja. Nekim mjerama doveli smo ih u situaciju da dodatno pate, otežali put kretanaj i zadržavamo ih u BiH duži period. Pitala sam ih da li će stati ovaj vala dolaska migranata, rekli su da neće. Bosnu će zaobići onog momenta kada pronađu drugu rutu. To je naša realnost i žalosno je da im Bosna bude najgori dio rute po pitanju prava, uvjeta boravka i odnosa prema njima. Oni nemaju izbora. Ne mogu se vratiti, moraju doći do cilja jer previše je godina, novca i patnje utrošeno da bi se odustalo, a odustajenje je, iako je često misao, poraz i ogromna patnja za porodicu”, kazala je Gorinjac.

A na tom putu, Mama i njeni prijatelji će ih i dalje podržavati s nadom da će jednog dana doći do željenog cilja i imati život dostojan čovjeka.

Emotivne priče migranata i više o radu udruženja možete pronaći na zvaničnoj Facebook stranici udruženja Solidarnost.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad