Anis Bajrektarević, profesor međunarodnog prava i globalnih političkih studija na Univerzitetu u Beču, u intervjuu za N1 govorio je, između ostalog, i o geopolitičkim posljedicama pandemije, kako iz Austrije gleda na borbu BiH sa korona virusom, ali i drugim temama.

N1: Koje će po vama biti glavne geopolitičke posljedice pandemije?

Svijet je na autopilotu. Globalne institucije koje bi trebale da imaju to kormilo u rukama, nevidljive su. Savjet sigurnosti Ujedinjenih naroda je u nekoj vrsti paralize. Ponavlja se prebacivanja krivnje, što i nije nešto novo – to je povijest toga tijela. Velika petorka se svojom veličinom i globalnom projekcijom često sukobljavala. Ali nekada smo tu imali treći faktor – nesvrstane. Bila je to moćna mašinerija sa preko stotinu glasova u Generalnoj skupštini i sa manje-više snagom tzv. malog veta u Savjetu sigurnosti. Obično je veći broj nestalnih članica Savjeta pripadao pokretu “nesvrstanih”.

Kako sada te snage nema, ostaje sve na volju “velikima”, koji se na ovom pitanju, kao i na mnogo drugih ranije u povijesti, ne mogu usaglasiti. Zbog toga su bila dva oprečna teksta pred Generalnom skupštinom, te djelovanje sekretara koje zvuči kao usamljen zov. Kina čak tvrdi da pandemija nije izazov međunarodnom miru i sigurnosti – dakle, među pet velikih, nema čak ni konsenzusa oko zbilje koja nas okružuje.

Iznimno je važno – i na to smo nedavno pozvali u jednom tekstu – vratiti odlučivanja u multilaterlane mehanizme među kojoma je iako nesavršen, zbilja najpodobniji UN.

Zbog toga je naš tekst odmah nakon što ga je IFIMES objavio, prenesen u cijelosti u Washingtonu, Moskvi i Pekingu, pored drugih 30-ak zemalja na pet kontinenta svijeta. Govori to o urgentnosti i važnosti tog prijedloga.

Napose, da budem jasan: UN je odraz u ogledalu – slika je prilika – pa mijenjajmo priliku! Ako vam se ne sviđa današnji UN i njegovi organi, zapitajte se zašto je ostavljen da “tavori” na autopilotu dok smo svi mi “otišli na pauzu”.

N1: Koja su preslagivanja u toku, a u pozadini su korona virusa?

Strašno i nedopustivo je da imamo privatne kompanije kao sve važnije partnere međunarodnim organizacijama. Logika kompanije prati profit, a ne dobrobit svih segmenata društva. Kompanije ne podliježu demokratskim mehanizmima kontrole i provjera –često one velike ne plaćaju niti porez – dakle uzimaju iz društva a ne žele mu vratiti ono na šta su obavezni i sta služi dobrobiti društva.

Ako smo iole ozbiljni, moramo staviti pod javnu kontrolu i nadzor poslovanje najvažnijih međunarodna tijela, a također ispitati imovinu njenih visokih dužnosnika kad dolaze i kad odlaze, uključujući članove njihove obitelji, te način finansiranja školarine za njihovu djecu. To se posebno odnosi na “specijalizirane”.

Agencije poput Svjetske zdravstvene organizacije, Organizacije za sprečavanje kemijskog naoružanja, ili Atomsku agenciju – udjel nedržavnog u budžetu ovih važnih tijela koji odlučuju o ratu i miru, te opstanku jedne zemlje ili cijele planete kao sada sa Covid-19 ne smije prelaziti 5 posto.

I tu smo stvari prepustili “autopilotu” pa nam danas grozno dolaze na naplatu.

Kao što vidite, produbljivanjem krize zaoštrava se stepen nepovjerenja spram važnih svjetskih tijela. Za globalne probleme moramo imati glabalan odgovor, a za to nam treba globalni i hitan konsenzus koga nema bez dobro verziranog globalnog foruma koji uliva minimum povjerenja. A upravo se to danas ozbiljno dovodi u pitanje. Da budem jasan, globalno znači međunarodno međuvladino tijelo gdje se stavovi usaglasavaju te vodi računa o dobrobiti svih.

Sve je veći broj glasova koji vide šefa jedne od tih agencija na optuženičkoj klupi pred Međunarodnih sudom pravde u Hagu. Za neke od čelnika fondacija koje su vezane za Svjetsku zdravstvenu organizaciju želi se pokrenuti istraga za zločine protiv čovječanstva. Ovo je zbilja nezabilježeno još od kraja Drugog svjetskog rata. Nepovjerenje raste, a tome iznimno doprinosi nečinjenje i odugovlačenje kod onih koji moraju da djeluju.

N1: Kako vam iz Austrije izgleda borba BiH sa korona virusom? Možete li napraviti paralelu ponašanja vlasti u dvije zemlje?

Nevoljko i nemušto u oba slučaja. Mnogima sa strane izgleda kao iznuđena reakcija.

No, još važnije je istaći sljedeće: korona nije bolest, već njegova manifestacija. Naš problem je strukturalni i mnogo dublji. Naša je planeta oboljela. Na svima nama je izbor, hoćemo li se baviti bolešću ili ozdravljenjem. Zdravlje počinje sa odnosom prema sebi i svom mentalnom te fizičkom stanju, odnosom u obitelji, spram susjeda, onoga što dajemo i što zahtijevamo od države. Još jednom vidimo da smo u teškim vremenima izručeni susjedu, a da nam daleki i strani, koje romantizirano predstavljamo kao prijatelje, neće nikada pomoći.

Vidite, svi slave kapital. A sada, kada je rad prestao sve na planeti je stalo. Kapital je netaknut, pa ipak ništa ne radi. Dakle, prvo i osnovno rad – a njega nema bez poštivanja ljudskih i radnih prava – što jamči i univerzalna i Evropska konvencija o ljudskim pravima.

Treba napraviti globalni registar “poreskih oaza”, treba razmislti o Tobin inicijativi da se oporezuju tzv. brzi finansijski transferi, treba otpisati toksične dugove najzaduženijim (tzv. nigerijski dug, koji je multipicirana kamata, a ne više stvarni dug). Vlasnici velikih kompanija nam ne trebaju kao filantropi, nego kao savjesne i moralne platiše poreza, kao i svi drugi u društvu.

To je način do ozdravljenja i to je najbolja društvena vakcina bez ikakve mogućnosti reinfekcije društvenog tkiva na duge staze. Kronično siromaštvo, ozagađivanje zvukom, zrakom, vodom, opasnim frekvencijama, hranom, društveno-ekonomskim odnosima uključujući refašizaciju koji održavaju i multipliciraju nedaće i nesreću. To je bolest ovoga planeta.

Postkorona period je sjajna prilika da se vratimo konceptu univerzalnog dohotka. Eto prilike da ljevica pronađe ponovo sebe, ali i da kao relevantna protuteza pomogne desnici da ne luta i ne flertuje sa opasnim i povijesno odbačenim idejama refašizacije. Novca za univerzalnih dohodaka ima. Oxfam računa da je barem 16 posto ukupnog svjetskog bogatstva hudinijevski skriveno, “parkirano” u besporeskim oazama i dekorativnim nenamjenskim umjetninama. Stepen i brzina društvenog raslojavanja predstavlja pravi globalni vulkan čija erupcija može zbristati sve ispred sebe.

N1: Vi kažete da je ovo sukob analognog čovjeka i digitalne autokratije. Zar je danas čovjek uopće analogni i na koju autokratiju mislite?

Bilo nam pravo ili krivo, u ovoj Covid-19 histeriji, Afrika je bolje tretirala svoje građane nego napredni evropski kontinent. Unutar Evrope, to su Švedska i Bjelorusija, od kojih bi trebali sada svi učiti. U Aziji su to Tajvan i Sjeverna Koreja, a na američkom kontinentu to je zasigurno Kuba. Demokracija nije samo ritualna šetnja jednom u četiri godine do glasačke kutije. Njeni se sadržaji žive svaki dan, uključujući pravo na zdravstvenu zaštitu i s tim u vezi pravo na tzv. “informirani pristanak” pri načinu i izboru liječenja, obrazovanje, stanovanje, na dignitet, ali njeni sadržaji obavezuju i vlast da ne tretira svoje građanstvo kao teretni vagon pun stoke.

Mnogi su u izvršnoj vlasti vidjeli u ovome priliku da “treniraju” svoje autokratske sklonosti, mimo parlamenta i ustava. Od naloga djeci da crtaju crteže sa likom premijera, do nehumanog zatvaranja dijela populacije u kućni pritvor, protuzakonitog nadlijetanja dronovima, i do dovođenja cak 59 osoba na mjesto vladinih savjetnika za medije, ovdje vam govorim o zemljama EU, ne o nama sa Balkana.

Alarmizam državnih medija u direktnoj je vezi sa mentalnim stanjem zdravlja. Terorizirajuće slike i statistike o broju zaraženih i oboljelih dosežu i 80 posto ukupnog RTV programa. Bit će zanimljivo ako kasnije pojedinci počnu tužiti državu i TV kuće za nanošenje duševne boli. Struktura vijesti, njihov kvalitet, orijentacija na pojedinim državnim medijima u EU više liče specijalnom ratu ili posebnim istražnim tehnikama nego informiranju pučanstva putem javnih servisa. Povjerenje u medije iznimno je loše, a to nije dobro za ukupno stanje društva. Novinari nisu tek puki ponavljači proklamacija koje dolaze od vlade i drugih centara moći, nego se oni trebaju baviti istraživastvom u službi građana. Ljudi se okreću YouTuberima sto također nije dobro jer slabi društvenu koheziju, polomljenom i usitnjenom slikom stvarnosti.

Konačno, zašto ne otvoriti sve teme koje tište građane. Jedna od njih je 5G i njena navodna veza sa pandemijom. Druga je farmaceutske kuće i njihovi tokovi novca. Bijegom od ovoga samo se jača podozrenje pučanstva. Naivno je misiliti da će problem nestati, samo ako jako silovito zažmurimo.

… pa, da li postoji uzročno-posljedična veza između Covida-19 i postavljanja mreže 5G?

Da ne ulazimo u sferu spekulacije, uvođenje nove mreže može i da sačeka dok se ne izvrše testiranja i posebice detaljna medicinska istraživanja.

Jedno je sigurno, 1G i 2G su otvarale mogućnost da se o vama neovlašteno ili netrasparentno sakupljaju informacija. To samo kada ste koristili telefon. 3G i 4G takvu je mogućnost pružao i kad vam je telefon isključen. 5G, i 6G putem guste mreže satelita, otvara mogućnost da vas se prisili na “saobraćaj podataka” i mimo vaše volje, gdje vam čak niti telefon neće više biti potreban. Dovoljna će biti kamera po svuda sa tehnologijom čitanja lica, pa onda samo poviknete ‘”taxi”, pa će mikrofon na kameri registrirati vaš glas, optika kamere vas prepoznati i odaslati imidž taksistima u blizini, te će se za minut, dva zaustaviti vozilo ispred vas. Otiskom prsta, pupilom oka ili jednostavno crtama lica ćete umjesto karticom tu taxi vožnju platiti. Na prvi pogled zvuči uzbudljivo, no bez pravnog regulisanja, znanstvenog istraživanja te pojačane javne kontrole, to bi moglo skončati 100 puta gore od Auschwitza.

Dakle, umjesto u tehnologiji budućnosti, ne smijemo završiti u tehnologiji koja nas u skoroj budućnosti vodi nazad u mračni srednji vijek.

Ovdje nismo dotaknuli pitanja opasnih frekvencija, tzv. elektromagnetne supe u kojoj bi se mogli svi kuhati izloženi mikrovalnim i drugim radijacijama visokog toksiciteta. Dakle taj aspekt ostaje znanosti da odgovori jasno i neupitno i to sve prije bilo kakve komercijalne uporabe 5 i/ili 6G.

Posebno bi poglavlje bili nano-botovi i mikročipovi, čija transmisija može biti aerosolna, dodirna ili aerosolna, biotronička medicina i slično.

Za ovakvu vrstu tehnološko društvene prekretnice svi imamo i pravo, ali i obavezu uključiti se u debatu. Izbor pred svima nama je jasan: da li želite istinu slobodu i zdravlje za sve ili silu profit i kontrolu nekolicine. Nitko od nas nema pravo prespavati ovaj povijesni čas.

N1: Gdje su ljudska prava danas širom svijeta dok traje pandemija? Dva mjeseca je planeta gotovo bila u potpunosti uhapšena.

Ono sto slijedi jeste globalno pregrupisavanja. Svijet Amerikana-idile kako ga je opisivao Fukujama i Fridmen (“svijet je ravna tepsija” i “skončala nam povijest”) nestaju nam ubrzano pred očima. U tom globalnom pregrupisavanj, nama na južnoslavenskom prostoru neće pomoći NATO i EU. Oni ne mogu niti sebi.

Na našem zajednički bastinjenom prostoru mi imamo jednostavan ali težak izbor – ili ćemo se vratiti našem iskonskom povijesno-kulturnom južnoslavenskom krugu, ili ćemo biološki ili demografski sami sebe vrlo brzo derogirati. Još i prije tzv. Covid-19 krize, Washington se spremao da istupu sa prilagodbom u svojoj vanjskoj politici te prizna zone utjecaja ne samo Kini, već za nas mnogo relevantnije Rusiji.

Jedan od vrlo izglednih scenarija sugerira da se ne samo obustave novi ulasci u NATO, već i da će neke od sadašnjih članica sa istoka i juga morati istupiti – ili će se Savez raspasti. To je jasno svima koji iole prate međunardone odnose te istupe onih koji tu politiku formuliraju.

Ako ne prespavamo ovo sadašnje povijesno raskršće, mi na južnoslavenskom prostoru, možemo postići dva cilja: ostati na svojom vijekovnim ognjištima i čak se izboriti za neutralnost. Pogledajte šta su nam donijele tzv. “euroatlanske integracije”. Za zadnjih tri decenije – obećanja, licemjerstvo, bombardovanja, konačno su podržale razvitak nakaradnog političkog miljea i napose podijelile naš prostor vještački i subverzivno na katolički i ostale južne Slavene. Pri tome, Slovenija i Hrvatska nisu nikada u svojoj povijesti imale ovako loše međusobne odnose kao od vremena kada su se pridružiile NATO-u i EU. Od kada smo svi od Triglava do Gevgelije uronili u tzv. pristupne pregovore sa “Euroatlancima”, migratorni val te demografski i biološki sunovrat nikada nije bio veći. Šta nam to govori? Onaj tko bježi od sebe i svog, kome je dalek i tuđi postao blizak i prijatelj, tko uporno želi negirati svoj sopstveni civilizacijsko-kulturni krug, stanu povijesti na kojoj je od iskona i u svakom ratu bio, svoj uzajamno tkani povijesni kod, osuđen je na bolno i ubrzano biološko samoderogiranje.

Kakve euroatlanske integracije. Zaustavite suze na licu svake majke. Učinimo da im sinovi prestanu ići u pečalbu.

N1: Kako komentirate to da Kina danas gotovo da i nema oboljelih?

Osnovna poruka od tamo je jednostavna: zajedništvo!

Imamo sjajne pojedince, imamo sjajnu vibraciju običnih ljudi. Južni Slaveni se moraju vratiti jedni drugima. Treba vjerovati svojim ljudima, makar vam se javljaju iz Visokog.

Vidite nesnalaženje, sebičnost i kukavičluk “velikog naprednog i bogatog” svijeta kojem smo se do jučer divili. Naš je povijesni prostor na jednom od najfascinantnijih mjesta na svijetu, bukvalno između dviju nastarijih priznatih evropskih civilizacija – grčke i rimske. Mi ovdašnji i autohtoni baštinimo sukus triju najrafiniranijih civilizacija predmodernog doba Venecije, Austrougarske i Otomana. Bili smo na ispravnoj strani povijesti u oba svjetska rata, predvodili treći put, decenijama aktivno doprinosili smanjenju napetosti između dva ostrašćena i neodgovorna bloka i njihovih satelita.

Nismo mi nakavo “bure baruta”. Mi smo golemo more najsjajnijeg naslijeđa. Vratimo vjeru u sebe i svog susjeda. Ne bavimo se bolešću, nego ozdravljenjem i zdravljem.

Konačno, šta nas uči Covid-19?

Nije moguće živjeti skupa ako zaziremo jedni od drugih. Civilizacija se ne može zasnivati na podozrenju, a susjeda ne možete sumnjičiti da vas dodirom može ubiti. Ljudi su socijalna bića, za njih je horizontalna interakcija i okvir i sadržaj, i put i odredište.

Zato mi ovdje na južnoslovenskom prostoru za proteklih 30 godina nismo stvorili države sljednice, nego zavedena rukovodstva i rijeku onih koji čekaju kartu u jednom pravcu. Od Triglava do Gevgelije u dubokom međusobnom podozrenju, u stalnom hranjenju razlika, nitko ne želi graditi budućnost “ovdje” nego tamo negdje daleko. S time treba prestati.

N1: Neki svjetski stručnjaci smatraju da ima mnogo sive zone u čitavoj ovoj priči, šta vi kažete?

Sad dolazimo do pikanterija iznimno privlačnog područja sa mnogo ideja a nedovoljno dokaza. Gdje nema svjetla, vlada vlaga i čudni ples razlomljenih golemih sijenki.

No, za nas koji pratimo međunarodne odnose ovo je posve drukčija situacija od bilo koje druge. Ovo je svijet van živuće memorije bilo koga od nas, van poznatog i opisanog u literaturi. Kao da je cijeli svijet uronio, svaka zemlja unutar sebe u tihi i neobjavljeni građanski rat. Ako tim aršinom tumačimo današnje konstelacije onda nam se jasno naziru dvije snage.

No, ono što zabrinjava – oba su tabora u krivu. Snage transparentnosti i demokracije, koje svaki normalan građanin pomaže, u krivu su misleći da je dovoljno ne raditi ništa. Možda staviti masku i otići po hranu pa gledati televiziju i čekati zavaljen u trosjedu da će sve doći na svoje. Snage prevrata, kako ih neki nazivaju, snage imuno-fašizma, ili tehno-nacizma, u krivu su misleći da mogu dobiti u Blitzkriegu. Bojim se da u slučaju najcrnjeg epiloga ne završimo u nuklearnom ratu koji će nas sve bez izuzetka zbrisati sa planete.

Dakle ili sve-participatorna demokratizacija ili nuklearni holokaust. Upozoravam! Nitko se ne treba prerano radovati. Nije ovo tek puko civilizacijsko raskršće. Nalazimo se oči u oči sa samouništenjem ljudske rase.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad