Edin Hurić, predsjednik Udruženja 25. maj iz Tuzle, za N1 je rekao da je Udruženje niz godina tražilo da se uradi muzejska postavka ubijenoj djeci na Tuzlanskoj Kapiji - a to nije urađeno 25 godina.
“Veliki broj roditelja je umro, žal mi je što oni ovo nisu dočekali. 2016. godine smo imali idejni projekat, po osnovu kojeg bi napravili Memorijalni centar. U saradnji sa arhitektom Enverom Salkićem smo radili, a mi smo ga trebali sprovesti u djelo kao Udruženje. Zbog malih sredstava koje dobijemo kao udruženje, na budžet smo dobili 20.000 da počnemo raditi. Trebala su tri-četiri budžeta za cifru od 95.000. To je beznačajna svota za bilo koji grad”, rekao je.
Na Tuzlanskoj kapiji je na današnji dan ubijen 71 civil, a više od stotinu teže ili lakše ranjeno. Kao čuvar dokaza o zločinu, otvoren Memorijalni centar Kapija. On opominje i podsjeća na strašan zločin i najtežu ranu nanijetu Tuzli, na ubistvo djece.
“Spomen soba je imala postavku. Bilo nam je jedino mjesto gdje možemo olakšati dušu. Spomen soba je srušena zbog banalnih razloga, a u stručnoj službi se našao jeda gospodin, Zijad Lugavić, koji je dokazao da se za četiri-pet mjeseci može uraditi dobar dio posla. Memorijalni centar je završen. Ima još poslova, ali konačno svi mogu vidjeti kako djeca ulaze, posjetioci, da vide ko je ubijen na Kapiji”, rekao je Hurić.
Preživjelim žrtvama svaka osoba koja uđe će preživjelima skinuti s leđa određenu težinu i teret.
“Za 100, 200 godina, će ljudi znati da je tu ubijena 71 mlada osoba na Kapiji. Bez razloga. Da to ratni zločin, da je to najstrašnija noć Tuzle. Ja bih volio da svakig rad gdje se desio ovakav zločin ima ovakav Memorijalni centar. Žrtve su to zaslužile”, poručio je Hurić.
On je rekao da je u BiH ubijeno više od 100.000 ljudi i da najmanje dva puta toliko ljudi pati za ubijenima.
“Zaslužili su da se nađu u jednom ovakvom kompleksu. Ne samo u Tuzli, bilo gdje”, istakao je.
Prema njegovom mišljenju bh. pravosuđe je načinilo katastrofalne greške u slučaju Novaka Đukića.
“Upozoravali smo da ima papire dvije države. On je otišao kao slobodan čovjek u Srbiju. On se slobodno šeće, uživa u slobodi, a kriv je zaubistvo 71 osobe, za ranjavanje 200 njih. To je greška pravosuđa, a na to su se nadovezali i drugi problemi, da se sruše tužbe pogrešnim primjenama zakona. To je ogromna nepravda. Diskriminisani smo, mi smo građani 10. reda. Ne znam iz kog razloga”, naveo je.
Najveći dio populacije roditelja ubijene djece na Kapiji 25. maja nije dočekao da se Memorijalni centar otvori.
“100.000 nije nikakva svota. Moralo se ovo uraditi. Prije svih, prije bilo kakve gradnje. Markale su ovo zaslužile, Srebrenica. Svi su zaslužili bolje. Mi nemamo to. U BiH smo diskriminisani na najužasniji način, od stambenog zbrinjavanja, zapošljavanja, školovanja. Sve civilne žrtve. Moramo poštovati Tuzlu, Srebrenicu, Tomašicu, Markale. Nemam moralno pravo da budem vezan samo za Tuzlu. Majčinu suzu ne možete porediti ni u Tuzli, ni u Mostaru, ni u Bijeljini, ni u Banjaluci”, kazao je.
“Mi koji smo preživjeli ogromnim dijelom smo zaboravljeni. Zašto je tako – neka se pitaju institucije. Veliki broj mojih sapatnika je na liječenju u inostranstvu. Zašto niko od te djece nije obiđen, nazvan. Da vidi kako se živi. Zašto niko nije pitao da li su ta djeca tamo robovi. Imaju li za život. Ne mogu da shvatim”, rekao je.
Hurić je preživjela žrtva Kapije, koji je bio u inostranstvu i vratio se u Tuzlu.
“Mrtve smo zbrinuli, neće biti zaboravljeni. Sada se moramo boriti za žive. Osjećam se kao građanin 10. reda, kao građanin najgoreg aparthejda. Gdje god da konkurišete za posao – sruše vas neki bodovi. Niko od djece nije kriv. Njihove porodice budu diskriminsane po bodovanju monstruoznom”, zaključio je.
Pogledajte snimak kompletnog gostovanja.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
