Na današnji dan 1992. godine Krizni štab opštine Prijedor donio je odluku da se osnuje logor u Trnopolju. Prema podacima Haškog tribunala kroz ovaj logor je prošlo više od 25 hiljada Bošnjaka i Hrvata. Za zločine nad tim ljudima odgovorni su i civilna i vojna i policijska vlast.
“Čovjek sa žice” je Fikret Alić, iz Kozarca. Nakon katastrofa Keraterma preživio je Trnopolj.
“Ja sam se obukao u žensku odjeću i sa konvojem žena i djece pobjegao. Morao sam pobjeći, da nisam sigurno bi bio ubijen. Momak u plavoj košulji ubijen je negdje na Vlašiću”, kaže Alić.
I Dika Sivac i njenih dvojica sinova preživjeli su teror ovog logora.
“Četiri mjeseca sinovi su mi bili ovdje, a ja sam bila 8 dana i onda smo otputovali onim hajvan kolima”, dodaje Sivac.
25.000 djece, žena, muškaraca starih i mladih, bošnjačke i hrvatske nacionalnosti prošlo je kroz ovaj logor. Pamte, kažu, mučenja, silovanja, ubistva. Konačni broj žrtava nije utvrđen.
“Odavde su odvođeni konvoji. Jedna grupa od 200 logoraša je odvezena na Korićanske stijene i streljana je na planini Vlašić”, ističe Mirsad Duratović, Savez logoraša Prijedor 92.
Za zločine nad nesrpskim stanovništvom u Prijedoru doneseno je 39 pravosnažnih presuda. Kažnjeno je 38 lica, uglavnom po komandnoj odgovornosti. Žrtve ističu da svaki zločin ima ime i prezime, te da su direktni počinioci još na slobodi.
Opširnije u prilogu Anđelke Marković.
