Sjećate li se Ismeta Mrševića? Prošle sedmice N1 je pisao o njegovom ratnom spašavanju Dževada Pintola. Bilo je to 1995. godine.
Ova priča, topla ljudska, dobila je svoj nastavak. Redakciji N1, javio se Nermin Vlahovljak. Još jedan ranjeni kojeg je 1992. spasio Mršević, također, sklonivši ga sa ulice dok su granate padale na Sarajevo.
VEZANE VIJESTI
Naime, 9. novembra 1992. godine, tada 33-godišnji Vlahovljak izlazio je sa smjene na Bistriku, u blizini nekadašnjeg kafića “AS” u maskirnoj uniformi. Prelazeći ulicu, začuo se sijač koji je zapucao rafalima sa Špicaste stijene. Tada se, priča nam Vlahovljak, metak odbio od asfalt i pogodio ga kod jetre.
Moj komšija Nerko
“Trka-frka. Najkraće rečeno”, kaže nam Vlahovljak, koji u tom momentu nije bio sam. Sa njim su u društvu bila dvojica koja su se, kako je rekao, samo sklonila. No, na sreću, naišao je narandžasti kombi, a u njemu Mršević.
“Okrenuo se kombijem i pod vatrom zastao pored mene. Crni (Ismet odmilja, op.a.) je otvorio zadnja vrata i pomogao mi. Stavio me na sebe i uvukao u vozilo. Odvukao me u Vojnu bolnicu i više se ne sjećam ničega”, govori Vlahovljak.
Zahvaljujući Mrševiću, preživio je. Na sreću, ranjavanje nije ostavilo velike posljedice na njega, ali kaže nam, osjeti se bol na svaku promjenu vremena.
“Spašen sam zahvaljujući njemu, jer niko nije smio priči. Pucalo se po nama i dok smo ulazili u kombi”, prepričava nam Vlahovljak. Kaže, ako iko zaslužuje priznanje u ovom gradu, – to je Crni.
“Ništa nije razmišljao u tom momentu. Ponašao se tako hladnokrvno i pomogao mi”, ističe Vlahovljak.
Za skromnog Mrševića, ovo nije herojstvo, nego kaže za N1, heroji su bili na linijama sa oružjem.
“Taj dan kao i svaki drugi, vraćao sam radnike kućama i u povratku na sred Bistrika ležao je čovjek. Kad sam se dovezao blizu njega, vidio sam da je to moj komšija Nerko. Rekao je da je ranjen u stomak i da ga jako boli. Ne mogu se sjetiti da li mi je neko pomogao ili sam ga ja sam obacio u kombiju. Stigli smo na vrijeme u bolnicu i tu je zbrinut”, evocirao je Mršević svoje sjećanje.
Spasioče moj
Dan-danas, kada se sretnu, zagrle se.
“Uvijek mi kaže ‘spasioče moj’. A ja, i sad mislim da je to normalna reakcija u tadašnjim uvjetima, mada bih to uvijek uradio za bilo koga, bez razmišljanja”, kaže Mršević.
Nažalost, priča nam, nisu svi ranjenici koje je usput spašavao, a da mu to nije bio posao, preživjeli.
“Bio je jedan slučaj kad sam sa Titove dovezao čovjeka mrtvog usljed granatiranja i to me je jako potreslo”, prisjeća se.
Inače, Mršević je za vrijeme rata radio kao vozač hotela “Holiday Inn”, razvozeći radnike kućama. Zbog toga je i nailazio na mnogo ranjenih na ulicama Sarajeva.
“Na moju veliku radost Nerko je ostao živ i zdrav”, kaže za kraj razgovora Mrševic.
Skrojene su brojne bolne uspomene iz rata, ali sigurno i ponosne, prkosne, sa sretnim završetkom. Pokazuju nam to ove priče. Priče o kojima govorimo 25 i 28 godina kasnije.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
