Genocid koji se dogodio u Srebrenici u julu 1995. godine tiče se cjelokupnog današnjeg čovječanstva, rečeno je na redovnoj sesiji Kruga 99 održanoj u nedjelju u online formatu. O temi "BiH – 25 godina nakon genocida", govorili su predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović, prof. dr. Goran Šimić, prof. emeritus Mujo Demirović, psiholog Bojan Šošić, prof. dr. Hazim Bašić i prof. dr. Senadin Lavić.
Kulenović je tom prilikom rekao kako raspravljati danas uoči obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici, u Bosni, u kontektstu te strašne činjenice, predstavlja za svakog učesnika najveći moralni, politički, znanstveni i ljudski izazov i strepnju jer presuda je izrečena – genocid se desio u Srebrenici i oko nje, ali i potrage za posmrtnim ostacima još uvijek traju.
VEZANE VIJESTI
Rekao je kako se, pored insistiranja na krivičnoj odgovornosti, mora otvorenije govoriti o moralnoj krivnji i savjesti, odgovornosti masa koje svojim činjenjem ili nečinjenjem etabliraju strukutre zla, o metafizičkoj odgovornosti religijskih institucija za prešućivanje pa i blagoslovljenje i prikrivanje zločina genocida.
“Posebno u našim historijskim okolnostima, uporno insistirati na političkoj odgovornosti struktura zla i otklanjanja političkih posljedica nastalih genocida, kako onih institucionalnih tako i uspostavljenog političkog poretka nastalog iz cilja zbog kojeg je genocid izvršen”, rekao je Kulenović.
Šimić je rekao kako prva stvar koja se nameće vezano za događaje u Srebrenici i poslije Srebrenice – genocid se ne dogodi, genocid je krivično djelo koje se počini od tačno određenih počinilaca prema tačno određenim žrtvama.
“Taj zločin je jedan lakmus papir koji nas sviju svake godine podsjeti na to kakva je zemlja Bosna i Hercegovina danas i kakvi ljudi u njoj žive 25 godina kasnije. Nažalost, prema mom skromnom viđenju, BiH još uvijek živi u ratu, koliko stvarnom toliko i onom imaginarnom. Ne u smislu vođenja oružanog sukoba. Međutim, smatram kako taj rat danas još uvijek traje, on se vodi nekim drugim sredstvima, političkim, društvenim, kulturnim, pa čak i filmovima i muzikom, kulturom i svim ostalim. Taj rat danas, čini mi se, danas 25 godina kasnije još više bjesomučno je prisutan više možda nego prije pet, deset ili dvadeset godina“, rekao je Šimić.
Dodao je kako se taj rat vodi za našu sadašnjost, budućnost, ali i prošlost jer pokušaji revidiranja interpretacije događaja iz rata neupitno utiču na sadašnjost, ali i budućnost generacija koje će doći.
“Nažalost, mi smo još uvijek zemlja koja veliča ratne zločince, a ponižavanje njihove žrtve. Naravno ne generaliziram to, ali, nažalost, to je prisutno na svim stranama koje su učestvovale u sukobu”, rekao je Šimić.
Smatra kako 25 godina kasnije BiH nedostaju odvažni društveni lideri koji će omogućiti da se ovo društvo suoči sa strašnom prošlošću i plakati nad svim žrtvama.
Rekao je i kako trebamo lidere koje će prevazilaziti granice podjele koje postoje u BiH, što stvarne što zamišljene, a ne stvarati nove.
Šošić je rekao kako obilježavanje godišnjica ratnih dešavanja i sada četvrt stoljeća nakon završetka rata u BiH, svjedoči o egzistiranju pristupa, što je potencijalno najštetniji model politizacije ovih tema među kojima je najjasniji primjer genocida počinjenog u Srebrenici.
“Istovremeno, bh. društvo biva izloženo očekivanjima, iznutra i izvana, da će se kroz neke nejasno definisane mehanizme okrenuti još manje jasnom idealu pomirenja”, rekao je Šošić.
Rekao je, između ostalog, kako jedino pojedinac ima pravo da “okreće novi list” ukoliko to osjeća i ukoliko za tim vidi potrebu, da oprosti ako to želi pa i da realizuje uslove u kojima bi se moglo govoriti zaista o pomirenju.
Bašić je iznio tezu da se pojačano i kontinuirano negiranje genocida nad Bošnjacima nesumnjivo može povezati s jačanjem i oporavkom Srbije od izgubljenih ratova i sankcija iz ‘90. godina.
“Danas je ultimativni cilj svih relevatnih srbijanskih politika – relativizacija i negiranje genocida. Naime, Srbija želi time postići dva efekta. Prvo da se relativizira činjenica da je jedina država na svijetu kojoj je presuđeno zato što nije spriječila genocid, zato što je skrivala ratne zločince. Drugo, nastoji se stvoriti drugačija slika o karakteru rata protiv BiH”, rekao je Bašić.
Smatra kako izgleda iluzorno govoriti o pomirenju kada se veličaju ratni zločinci, njihova imena nose pojedini objekti, ulice i tome slično, ali da je ipak nužno.
“Deseta faza genocida, odnosno negiranje genocida, jeste njegov nastavak. Mi danas paralelno s intenzivnom desetom fazom genocida, imamo i nekoliko paralelnih procesa koje sprovodi Srbija, nekada zajedno s Republikom Srpskom, a koji neodoljivo podsjećaju na prve tri ili četiri faze narednog genocida”, rekao je on.
Bašić smatra kako značajna promjena u političkom smislu ili donošenje Zakona o negiranju genocida, bi možda stvari okrenula u pravom smjeru.
Lavić je rekao kako za budućnost BiH, nije dovoljno pisati pjesme o Srebrenici, održavati dugotrajne dženaze ili reducirati događaj sahrana žrtava, nevinih ljudi, nije dovoljno proklinjati zločince niti je potrebno tražiti milostinju kao žrtva.
Smatra i kako nije dopustivo ne poduzimati aktivnosti na povratku života i ljudi u rejon Podrinja.
Smatra kako je potrebno napraviti iskorak da se vrati život u Podrinje, život koji su zločinci pokušali izbrisati.
“Genocid Srebrenica nije više samo pitanje Bošnjaka, još manje je to stvar, pitanje ili problem jedne podrinjske općine ili nekoliko ljudi iz Srebrenice. Genocid Srebrenice tiče se cjelokupnog današnjeg čovječanstva. U postgenocidnoj epohi čovječanstva ispunjavaju svoju moralnu odgovornost ljudi, cijelo čovječanstvo ili se urušava čovječanstvo i svi ljudi u postapokaliptičnom beznađu”, rekao je Lavić.
Lavić tvrdi kako genocid ne može biti osnov ”normalne ljudske zajednice“.
Demirović je rekao kako je genocid pratilac društva i svako negiranje je samo najava da je moguć, nažalost, i sljedeći.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
