Ratni hirug iz Srebrenice Ilijaz Pilav prisjetio se teških ratnih vremena kada je nadljudskim naporima sa svojim timom pokušavao spasiti ljudske živote u nehumanim uvjetima, bez medicinskih sredstava i strahujući za vlastiti život.

“Srebreničani su 11. jula 1995. izmijenili svoj životni kalendar i naše vrijeme se računa od jula do jula. Nakon evakuacije ratne bolnice Srebrenice mene su sačekali u Pošti preko puta i jedna grupa naoružanih ljudi koji su zajedno sa mnom odlučili da po cijenu vlastitih života zbrinemo koliko god je moguće ljude iz ratne bolnice. Nakon što smo krajnjim naporom uspjeli, napustili smo Srebrenicu”, prisjetio se Pilav za N1.

Ističe da je svaki čovjek koji je preživio Srebrenicu i svaki ranjenik koji je prošao kroz ratnu bolnicu jedna strašna, velika i bolna priča.

“Imate mladog čovjeka koji je vaš prijatelj, koji je teško ranjen na stolu i nalazite se u situaciji da mu morate uraditi amputaciju ruke ili noge, a nemate sredstva, nemate anestezije i to ste radili na živo. I molite ga da izdrži još malo bol za koju ste sigurni da sami ne biste izdržali i ljudi su izdržali mnogo je takvih primjera”, rekao je Pilav.

Prisjetio se i kada mu je na operacionom stolu bio teško ranjeni školski drug iz gimnazije.

“Nakon što sam pokušao da spasim život svom školskom drugu nakon teške bezuspješne operacije, izašao sam u pusti hodnik i tu je sjedila njegova majka i ona me pitala ‘Sine, koje su bile zadnje riječi moga Ibrahima’, nisam mogao ništa da odgovorim. To je trauma s kojom mi Srebreničani živimo evo četvrt vijeka”, rekao je Pilav. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad