Španski premijer Pedro Sánchez obratio se povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici.

“S posebnom emocijom obraćam se prisutnima danas, posebno predstavnicama vlasti Bosne i Hercegovine, majkama Srebrenice i svim porodicama žrtava i preživjelih na ovoj specijalnoj komemoraciji 25. godišnjice, genocida u Srebrenici, najmračnije i nastrašnije tragedije koja je zadesila Evropu od Drugog svjetskog rata. Želio bih to da učinim uz poruku pomirenja, solidarnosti, sloge i nade. Poznajem Potočare od 2009., kada je Srebrenica još bila razoren grad, vratio sam se u njih prije pet godina, na 20. godišnjicu i tada osjetio, u hladnoći njegovih zidova, tragova okrutnosti i beznađe njegovih svjedoka. Htio bih zato izraziti saučešće porodicama žrtava čiji posmrtni ostaci su identificirani i koji će danas moći da budu ukopani, i nađu spokoj”, naveo je Sanchez.

Kako je kazao, pravda je dostignuta.

“Međunarodni krivični sudovi, intenzivnim i neumornim radom, tokom ovih dugih godina, okvalificirali su u svojim presudama da je ono što se dogodilo strašnog i kobnog jula 1995. godine bio genocid. Želio bih da istaknem podvig ovih sudova, čiji je mandat moja zemlja, Španija, uvijek bezuslovno podržavala. Danas je dan bola, ali je i komemoracija koja nas podsjeća na važnost mira postignutog u Bosni i Hercegovini 1995., njegovu krhkost i potrebu da je se zaštiti. Zato je od suštinske važnosti da politički lideri i vjerske vođe vaše drage zemlje vode vaše zajednice putem očuvanja mira”, naveo je španski premijer.

Uvjeravam preživjele i porodice žrtava da sam itekako svjestan dodatne patnje koju im stvara revizionistička retorika i veličanje ratnih zločinaca, da to sprečava zarastanje njihovih bolnih rana, naveo je.

“Želim da vam potvrdim da zapaljivi i djelilački diskurs revizionizma kod nas neće imati odjeka. Španija će uvijek biti na strnai istine i solidarnosti sa žrtvama. Iz vlastitog iskustva dobro znamo da u procesu pomirenja pravda treba ići ruku pod ruku sa istinom. Razumijeti i prihvatiti istinu o prošlosti od vitalne je važnosti za shvatanje društva u kojem ste u suživotu, za postizanje zajedničkih ciljeva i stvaranje budućnosti na čvrstim temeljima”, poruka je Sancheza..

Stava je da pomirenje zahtijeva političku odgovornost, poštovanje, a naročito, empatiju.

“U konačnici, traži da se prizna bol onih drugih. To je težak proces, ali neophodan. Proces je to u kojem treba da učestvuju svi, uključujući žrtve. Genocid u Srebrenici počinili su pojedinci koji su za to osuđeni, nisu ga počinile etničke grupe ili nacije. Građani BiH zaslužuju proces pomirenja koji je stvaran, a ne zasnovan na pukoj retorici. Ratni zločini ne mogu biti korišteni za iscrtavanje političkih granica, zbog čega bi međunarodu zajednicu obradovalo da se svi lideri u BiH u nekom trenutku okupe na jednoj jedinstvenoj komemoraciji za sve žrtve rata. Španija, stara država sa mnogo historijskih ožiljaka, zna šta znači imati svježe rane i živo sjećanje i koliko je tada teško naći potrebnu ravnotežu. Ono što nam omogućava napredovanje je projekat zajedničke budućnosti jednog društva i uvjeren sam da je upravo to smisao koji treba da damo nadi koju zrcale boje cvijeta Srebrenice”, riječi su Sancheza.

Kaže da je pomirenje klica i ključ evropskog projekta, njegovih principa i osnovnih vrijednosti, one Evropske unije kojoj ova zemlja legitimno teži da pripada.

“Težnja je to koju Španija svesredno podržava. Ta današnja solidarna Evropa rodila se iz pepela najvećeg i najbolnijeg konflikta u historiji, iz najmračnijeg trenutka našeg kontinenta i iz pomirenja i solidarnosti historijskih neprijatelja. To je moja poruka: udvostručimo napore da pomirenje u Bosni i Hercegovini postane stvarnost u kojoj se može konsolidovati i ojačati veliki zajednički projekt vaše zemlje – integracija u Evropsku uniju, kako bi se ispunile težnje njenih građana i kako bismo mogli govoriti o građanima i osobama bez granica. Hvala”. 

Ove godine u mezarju u Memorijalnom centru u Potočarima kopa se devet žrtava genocida iz jula 1995. godine.

U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada su smiraj pronašle 6.643 žrtve genocida, a traga se za još više od 1.000 nestalih Srebreničana. Do sada su u mezarju Memorijalnog centra ukopana 432 maloljetnika i 26 žena. Od tog broja 19 je žena žrtava genocida, a ostale su stradale tokom 1992. godine. Posmrtni ostaci žrtava genocida pronađeni su na oko 570 različitih lokaliteta.

Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.

U napadu na “zaštićenu enklavu UN” Srebrenica, u julu 1995. godine, koji su izvele jedinice tadašanje Vojske Republike Srpske pod komandom haškog osuđenika Ratka Mladića, ubijeno je više od osam hiljada bošnjačkih muškaraca i dječaka, a na desetine hiljada žena, djece i starijih ljudi deportovano ili je spas bilo prinuđeno tražiti u okolnim šumama, tražeći put ka slobodnoj teritoriji na području Tuzle.

Pred Tribunalom u Haagu te sudovima u regionu, za genocid počinjen u Srebrenici do sada je osuđeno 47 osoba, na više od 700 godina zatvora, kao i četiri doživotne kazne zatvora.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad