Što je razlog minimiziranja ili potpunog ignoriranja obilježavanja 25. obljetnice genocida u Srebrenici, a što je evidentno u velikom dijelu medija u entitetu Republika Srpska i Republici Srbiji. Pojedini kolumnisti i aktivisti iz Banje Luke i Beograda upozoravaju kako je odnos prema Srebrenici iz sfere govora mržnje, prerastao u , citiramo "šutnju mržnje", te kako je sve dio veće strategije. U međuvremenu, stižu nova negiranja s najviših političkih pozicija.

Na naslovnicama u Srbiji 11. i 12.7. dominiraju fotografije sa demonstracija i nereda na ulicama. Tek pokoja novina pominje Srebrenicu, ali kroz navode kako je “Alija htio da žrtvuje Srebrenicu”. List Danas, s druge strane, donosi kolumnu Dragana Bursaća i svjedočenje Ćamila Durakovića. RTS, u svom središnjem Dnevniku, izvještajno prenosi govore i poruke iz Potočara, tvrdeći kako se tamo dogodio zločin. Većina elektronskih medija u Republici Srpskoj tek kroz kratku vijest su propratili ukop i obilježavanje četvrt stoljeća od genocida, uz naglasak da je prije pet godina u Potočarima napadnut Aleksandar Vučić te da još nisu poznati počinitelji, nepoštivanje epidemioloških mjera tokom vjerskog obreda, kao i odluku Bisere Turković da se u ambasadama BiH zastave istaknu na pola koplja.

“Uči se u knjigama iz sociopatologija, struktura samog genocida. Imate onu zadnju stavku, gdje se kaže da je poricanje zadnja faza genocida”, rekao je Dragan Bursać, kolumnist.

Istražiteljica genocida Janja Beč Neumann ističe da je poricanje genocida iz govora mržnje prešlo u “ćutanje mržnje”.

“Dug je put od tog govora mržnje. Iste ekipe koje su radile na govoru mržnje prije 30 godina, sada je ćutanje mržnje. Ove generacije su već stasale, nove generacije koje ćute. I to također način poricanja”, poručila je istražiteljica genocida Janja Beč Neumann.

“To poricanje je sada mnogo ozbiljnije, jer je Aleksandar Vučić odlučio da stavi tačku na odgovornost za devedesete. A moram da kažem da je to u skladu sa svim onim što su institucije Srbije”, rekla je Staša Zajović iz organizacije Žene u crnom.

Pojedine nevladine orgnizacije u Srbiji smatraju da društvo još nije spremno da se suoči sa dešavanjima u Srebrenici.

“Ono što pokušavamo da radimo posljednjih 25 godina je poziv na odgovornost onih koji su pripremili genocid, koji su ga počinili, i koji ga danas poriču. Na žalost, ne vidim da je društvo u Srbiji spreno da se suoči sa tim”, kazala je Izabela Kisić iz Helsinškog odbora za ljudska prava.

Službene politike u Beogradu i Banjaluci ne priznaju presude međunarodnih sudova, niti stavove značajnog dijela međunarodne zajednice, koji su zločine u Srebrenici označile kao genocid.

“Srebrenica jeste mjesto gdje su stradali Bošnjaci, i to se mora reći. Ali je isto tako i mjesto gdje su stradali i Srbi. Mjesto u kome se ne može favorizovati jedna istina. Čujem zahtjeve da se zabrani negiranje. Ne može se tako istina graditi. Ili se nešto desilo ili se nije desilo”, poruka je Milorada Dodika.

Za razliku od danas, Dodik je još kao premijer Republike Srpske izjavio kako Mladić i Karadžić nisu heroji, a da se u Srebrenici dogodio genocid. 2004. tadašnji predsjednik RS Dragan Čavić u televizijskom obraćanju govori kako je “devet dana jula srebreničke tragedije crna strana istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ničim.” 16 godina kasnije, sasvim drugačija priča…

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad