U Prijedoru je održana kolektivna dženaza i ukop šest ubijenih Bošnjaka, čija su tijela pronađena na lokalitetima Korićanske stijene i Jablanica-Prosara. Porodice ubijenih utjehu i pravdu traže 28 godina, a jedan broj njih i dalje traga za oko 600 nestalih iz Grada na Sani. Tužilaštvo BiH saopštilo je da se radi na pripremama za proces ekshumacija na novoj lokaciji Tomašica, potok Gubinac, jer postoje informacije da se na tom mjestu nalaze posmrtni ostaci žrtava bošnjačke nacionalnosti, ubijenih na području Prijedora 1992. godine.

Osam sestara i brat, bili su radost prijedorske porodice Memić.

Sve do 1992.godine i početka rata.

“Odveli su njih dvojicu, bio je u Keratermu, pa prebačen u Trnopolje, a 21.8.1992. godine tim nesretnim konvojem krenuo na Korićanske stijene. Naših najmilijih nema, a da se sudi ratnim zločincima, na hiljadu godina, oni nam ne mogu povratiti našeg jedinog brata. On je imao samo 18 godina i dva mjeseca, srednju školu završio. To se nikada ni oprostiti ni zaboraviti”, kazala je hajra Memić Garibović iz Kozarca.

“Žalosno da ne može žalosnije, nema riječi da se opiše, da se utješiš. Žalosno. Iako je bilo prije 28 godina, kako da je juče bilo”, riječi su gospođe Hodžić Memić.

“Žalosno i tužno, ali i drago nam je što smo ga pronašli, pa da možemo proučiti fatihu i sve”, kazala je Senada Džonglić Memić.

Iz Amerike je na kolektivni ukop došao i Sanel Fazlić. Ukopao je oca, strica i ujaka.

“Oni su pronađeni na Korićanskim stijenama, na kojim su svirepo ubijeni te kobne 1992.godine u avgustu. Osjećji su pomiješani. Tu je 28 godina boli i tuge, ali opet moram reći i radosti. Zašto radosti, pa došli su u svoj Kozarac, na svoju zemlju, napokon će imati svoj mezar. I mi kao porodice ćemo makar godišnje moći doći proučiti fatihu, iz Amerike”, ispričao nam je Sanel.

Šest danas ukopanih Bošnjaka na groblju Kamičani, u smiraj je ispratilo više stotina građana. Uglavnom pod maskama, zbog korona virusa. Zbog istih razloga, iako spremna, još 24 tijela za ukop nisu sahranjena, jer porodice zbog korona virusa nisu mogle doputovati.

Porodice ubijenih smatraju da presudama Darku Mrđi, Damiru Ivankoviću, Gordanu Đuriću, Ljubiši Četiću, Zoranu Babiću, Miloradu Škrbiću, Dušanu Jankoviću, Željku Stojniću, Saši Zečeviću i drugima osuđenim za ova ubistva, pravda nije zadovoljena.

U Prijedoru se i dalje traga za oko 600 osoba, a potok Gubinac nadomak Tomačice nova je lokacija koja se pretražuje i kopa.

“Ne želimo davati lažnu nadu porodicama. Ne želimo ih opet povrijediti, ako opet ne nađemo posmrtne ostatke. Tokom sedmice ćemo nastaviti pretragu terena, radi se o vrlo zahtjevnom, nepristupačnom terenu”, kazao je Mujo Begić iz Instituta za traženje nestalih BiH. 

Dženazu je predvodio Reis islamske zajednice Husein efendija Kavazović. Poručio da svi zajedno dijele bol i patnju porodica. Ističe da odgovor na mržnju danas, ne može biti mržnja.

Bošnjački politički vrh, u Prijedor je stigao da osnaži povratnike, te uputi jasne poruke. Kažu pomaka ima, ali treba se dodaju zaustaviti negiranje zločina i njegova relativizacija.

“Tužilaštvo haškog tribunala zločin u Prijedoru kvalifikuje kao genocid, dakle do Suda je. Ja sam rekao da izrazžavam žaljenje zbog čega sud to do danas nije prihvatio kao genocid”, kazao je Šefik Džaferović, predsjedavajući Predsjedništva BiH. 

“Jaka država, koja garantuje jednakost ljudima, kaja aje u stanju da se odbrani, da odbrani nevine ljude, koja je unutar jakih asocijacija EU i Nato, koja ima jake Oružane snage, jake sigurnosne agencije, koja brani ljude ne pitajući ih kako se zovu i kako se Bogu mole”, kazao je Bakir Izetbegović, predsjednik SDA. 

Ni ove godine lokalne vlasti Grada Prijedora nisu 20.juli proglasile danom žalosti. U foajeu Islamskog centra Kamičani, otvorena je izložba satova pronađenih tokom ekshumacije žrtava iz masovnih grobnica. Autor izložbe pod nazivom “Kad je vrijeme stalo” je Mujo Begić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad