Nakon navijačkih nereda koji su se desili u Mostaru, psiholog i analitičar Ibrahim Prohić govorio je za N1 o problematici huliganizma. Prohić navodi da je Ovo sada što se dešava u Mostaru i što će se sutra desiti na drugom terenu, pod drugom zastavom i drugim znakom, te drugim povodom, samo je zakonomjerna posljedica.
Profesor Ibrahim Prohić smatra da fudbal ili sport generalno je samo jedan od terena gdje se ispoljava govor mržnje. Ovaj incident koji se dogodio u Mostaru de facto nije incident, zapravo nije izuzetak dodaje Prohić. Objašnjava da je sve je posljedica utemeljenog ideološkog, političkog i kulturološkog stanja u BiH koje se ne mijenja.
“Ne mijenjaju se faktori koji su uzroci ovakvoga stanja. Ovo sada što se dešava u Mostar i što će se sutra desiti na drugom terenu, pod drugom zastavom i drugim znakom, te drugim povodom, samo je zakonomjerna posljedica. Ja se inače trudim da sve događaje i pojave na površini pokušam razumijeti i objasniti dovodeći u korelaciju: šta je uzrok? A šta posljedica toga? Ovdje je potpuno jasno da je zlo sjeme, koje je posijano devedesetih godina, u vrijeme kada se pripremao, kasnije izveo rat protiv BiH. Pazite, ne protiv Bošnjaka, nego protiv Bosne i Hercegovine. To zlo sjeme je ostalo i poslije oficijelnog završetka rata, ja bi rekao preciznije, završetka oružanog rata. Po mom sudu na mentalnom, ideološkom i političkom planu rat nije završen. On se održava samo drugim sredstavima. Vi imate potpuno iste ideološke i političke matrice koje ste imali 1990-tih. Rati ciljevi nisu arhivirani, oni su još uvijek živi i oni se održavaju. Etablirane politike se održavaju na produkciji konflikata i njihovom podgrijavanju kada im to zatreba. Ja pričam o politikama, a problem je ponašanje građana”, tvrdi Prohić.
Zašto se sve češće mladi uklapaju u ideologiju govora mržnje?
VEZANE VIJESTI
“Prema mojim saznanjima, obično se radi o mladim ljudima. Ti mladi ljudi su rođeni i odgojeni u pedagoškom i obrazovnom sistemu koji počiva na onim matricama mržnje, suprostavljanja, eliminacije, te u končanici ciljeva destrukcije države Bosne i Hercegovine. Socijalni stavovi na mlađem uzrastu formiraju se uglavnom na emocionalnom planu i elementima, a ne na racionalnim odnosno kongnitivnim i zato se oni kasnije teško mijenjaju. Čak i da imamo drugačiji društveni kontekst to je teško mijenjati, ono što je kod tih ljudi koji danas imaju 20 ili 30 godina formirano to kada su imali tri ili pet godina. Imamo etabliranu strukturu mržnje, animoziteta i konfilkata.”
Da li je moguće emociju nacionalizma razbiti jačinom razuma i racionalnosti?
“Moguće je. Oni kojima takva kultura mržnje i zla odgovara, oni ne preduzimaju ništa da bi se to promijenilo. Oni preduzimaju sve da bi se održala radna temperatura zla. S druge strane oni koji bi željeli i znali to mijenjati, za što je potrebno puno vremena, oni nemaju mogućnosti i pristup takvim projektima. Dajte neka neko naruči državni projekat, koji bi se bavio ovim problemom kulture zla. Za državni značaj projekat. U to bi vrijedilo uložiti pare, nego u milionske iznose našim parlamentarcima.” obrazlaže Prohić.
Da li bi Zakon protiv huliganstva donio promjene?
“Na teoretskom planu stvari izgledaju vrlo jednostavno. Za nauku nema nerješivih problema. Postoje ljudi koji imaju naučni i stručni kapacitet i moralni kredibilitet koji bi sa ovim problemom mogli nositi. Problem je što oni koji imaju političku moć ne žele da se promijeni postojeće stanje. Šta Zakon može učiniti? Zakon je poželjan, ali on nije moguć u ovom trenutku. To onima koji imaju političku moć ne odgovara da donesu Zakon koji stvorio normativnu osnovu za borbu protiv huliganstva. To je jedna dimenzija. Druga dimnezija, da ako bismo imali taj Zakon i kada bi ga nametnuo recimo visoki predstavnik ili neki drugi vanjski faktor, on ne bi bilo realiziran. Zato što ne postoje, unutrašnje durštvene snage koje žele da to realiziraju. I treće ne manje važno. BiH je durštveni ambijent. Govorim o državi i društvu. Konstantno producira na visokoj razini različite frustracije. Od egzistencijalnih do etičkih i drugih. I onda takvi ljudi traže svaku zgodnu priliku da te svoje frustracije kolokvijalno govoreći ventiliraju. Ovo nije samo problem sporta, ovo je problem društva i njegove esencije. ” objašnjava profesor.
“Da zaključimo. Na kongresu Društva psihologa Federacije BiH u Mostaru prije šest godina izrekao sam jednu tvrdnju, pošto se ništa nije promijenilo, izgovoriću je i sada: “BiH je bolesno je društvo”. Problem više je što ona ne zna da je bolesno društvo i samim tim ne može ni da se liječi.”
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
