Enes Dedić iz Feniksa u američkoj državi Arizona, jedan je od prvih pacijenata u svijetu koji se oporavio od korona virusa nakon terapije koja mu je spasila život. Borba sa koronom uslijedila je nakon povratka iz Bosne i Hercegovine, gdje je bio na sahrani svoje majke. Njegovo iskustvo s virusom prenijeli su brojni američki mediji. O tome kako je preživio respirator i ECMO aparat, govorio je za "Novi dan".

Enes je najtužnijim mogućim povodom posjetio Bosnu i Hercegovinu, vjerovatno ne sluteći da ćete se odmah nakon te posjete i povratka u SAD boriti za vlastiti život.

“Niko nije ni pomislio na koronu. Desilo se što se desilo. Završio sam u bolnici, jednostavno nisam mogao da dišem. Prije toga sam išao kod doktora, kad sam se vratio iz BiH, počeo sam da kašljem mada nisam bio toliko prehlađen. Počeo sam naglo da kašljem i to je trajalo par dana. Onda sam otišao kod doktora koji mi je rekao da je to klasična mala prehlada, da idem kući i popijem čaj, andol… Međutim, sedam dana poslije, probudio sam se jer nisam mogao da dišem, falilo je zraka. Završio sam u hitnoj pomoći, žalio sam se na pluća jer nisam mogao da dišem. Jedan od doktora je rekla da joj liči na COVID-19”.

Njegova supruga Olivera kaže da je bilo jako tešku tu noć kada ju je Enes probudio i tražio da ga vodi u hitnu pomoć.

“Odvela sam i onda patnja počinje”, sjeća se.

Stavili su ga na respirator, pa na ECMO mašinu.

“Radili su mu dijalizu bubrega, pluća su totalno otkazala, ostali organi su počeli lagano da otkazuju, što je bilo grozno. To se jednostavno ne može opisati. Bilo je užasno. Preživjelo se i sretna sam da je tu”, navela je ona zahvaljujući doktorima koji su njenog supriga vratili u život.

Kada sta osjetili prve simptome, kada je krenula panika? Oni koji su bili zaraženi kažu da su najintenzivniji simptomi između 5. i 9. dana?

“Iskreno da vam kažem, ne sjećam se tih detalja. Skoro 11 dana sam bio u komi. Taj 11. dan kad su me probudili, kad sam shvatio da je u pitanju korona virus, nisam mogao pomjeriti ni noge, ni prste, sve je bilo otkazalo. Bio sam prikopčan na ECMO mašinu i ne sjećam se tih detalja. I danas osjetim neke posljedice, nemam standardni ukus…”.

Kako navodi, 8. maja je izašao iz rehabilitacionog centra.

“Rehabilitacija je trajala desetak dana poslije izlaska iz Intenzivne njege. I danas imam neke posljedice koje su ostale, nemam dovoljno snage, fali mi zraka, ne mogu naglo ustati…”.

Da li biste se mnogo više plašili da ste morali da se liječite ovdje u BiH, koliko građani Arizone imaju povjerenja u zdravstveni sistem?

“Ovaj virus niko nije očekivao. Moja sestra je bila dole (u BiH) na sahrani majke, sve smo prošli zajedno i nema ni trećinu simptoma koje sam ja imao. Ne vjerujem da sam ga pokuipo u BiH, imam osjećaj da sam ga pokupio na putu nazad”.

Kako kaže, uz respirator bio je uključen na nekoliko mašina.

“Zavisio sam od tih mašina, koliko sam tableta popio, ni sam ne znam. Svako ima neki drugi simptom. A mislimo da je to neka vrsta prehlade. Sliku pluća koju su mi pokazali u Hitnoj pomoći kao da je neko uzeo klikere i bacao ih po plućima, bilo je more rupa u plućima. NIje bilo klasičnog obrisa, sve su bile rupe. Poslije 11 dana, kad sam izašao i kome, došao sam sebi, bilo je potpuno drugačije”.

Kako kažu, nemaju riječi ni načina kako da se dovoljno zahvale osoblju u bolnici.

“Naš prvi FaceTime koji sam imala sa Enesom kad su ga probudili iz kome, bio je jako stresan jer vidjeti ga, a ne biti u mogućnosti da odete u posjetu, da budete pored pacijenata, bilo je jako teško. Pitali ste Enesa šta bi bil oda je slučajno ostao dole. Ja pretpostavljam da bi moj sin bio bez oca, a ja bez muža da je ostao u Sarajevu. Dole se još uvijek ne shvata toliko ozbiljno”.