U selu Bukovica kod Foče nalazi se jedini mlin na ovom području koji je zvanično pod zaštitom. Iako star 100 godina i dalje radi, no sve bi se moglo promijeniti ukoliko se nastavi sa radovima na izgradnji minihidrocentrala na tokovima Velike i Male Bjelave čiju gradnju su do pribavljanja vodne saglasnosti obustavili nadležni inspektori.
Imanje porodice Vujičić – okruženo prirodnim šumskim bogastvima, riječnim tokovima, plaventilom neba i zelenilom pašnjaka – idila upotpunjena mlinom koji ovdje stoluje više od jednog stoljeća.
“Jedina je vodenica na području opštine Foča, a možda i više opština. Koda god da pođeš malo gdje možeš naći da ima vodenica da je i sad u funkciji, da i sad radi , mi planiramo da nastavimo ovo dalje da radimo, da proizvodimo zdravu hranu i da živimo ovdje”, rekao je Miloš Vujičić.
Posao mlinara već generacijama unazad obavljaju muški članovi porodice Vujičić. Milan se nada da će tradiciju nastaviti i njegov sin i unuk.
“Posla ima. Moraš naći sam sebi ako ga nema, ali ima ljudi donose – neko donosi raži, neko heljdu, neko nešta – zamolite da samelješ, moraš da samelješ, dužnost mi je ta. U ovom poslu treba znati urediti mlin, srediti mlin , uraditi točak – od bukve se pravi dugo traje, drugo drvo ne može, uvijek mora da bude mokar da ima vodu na sebi, a ako se osuši on brzo nestane”, rekao je Milan Vujičić.
A mogao bi nestati. Radovi na izgradnji minihidrocentrala koji su počeli ovdje u martu mjesecu u kanjonu rijeka Male i Velike Bjelave zaprijetili su ovim točkovima koji su stotinu i više godina osiguravali brašno i, takoreći, prehranili desetine generacija.
“Bez vode ne može ništa kao ni ova riba. On je uništio svaku ribu. Bilo je pastrmke potočarke, bilo je svega sad će samo žabe da skaču tu po kanjonu i tako”, rekao je Milan.
Radovi su obustavljeni protekle sedmice odlukom vodnog inspektora, ali na kratko do dobijanja konačne vodne saglasnosti. Mlin je ugrožen uprkos odluci Zavoda za zaštitu kulturno – historijskog i prirodnog naslijeđa Republike Srpske. Njihovom nedavnom odlukom mlin je dobio status dobra koje uživa prethodnu zaštitu, status koji traje dvije, a najviše tri godine.
Nadu da će, kao i njihovi preci, ipak ostati ovdje na imanju i obavljati posao mlinara, Vujičići ne gube.
“Ako su mogli živjeti ovdje moj djed, ako je mogao živjeti moj otac, zašto ne bih mogao ja da živim ovdje, zašto bih otišao odavde, ovu ljepotu ne bih ostavio nizašta , ali igrom slučaja pošto sad planiraju da se prave minihidrocentrale, ovo ako se napravi nama slijedi da moramo otići odavde. Non-stop apeluju kako treba mladi da ostanu, a evo upravo nas gone sa naših ognjišta”, rekao je Miloš, a njegova otac dodao: “Imao sam želju i volju da živim na selu da ostanem, imam nekog konjića , nekoliko ovaca, imam da tu dođem – ljepota mi, jednostavno.”
Dok smo odlazili sa imanja porodice Vujičić, pratio nas je dašak vjetra u kojem je odjekivala poezija Šantića i njegovog klasja ispod golih brda, a stihovi “Svu muku tvoju, napor crnog roba, Poješće silni pri gozbi i piru…” – najbolje oslikavali poziciju u kojoj se Vujičić i ugroženi mlin nalaze.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
