Nakon tri godine zvuk proizvodnih mašina od danas se ponovo može čuti u tvornici deterdženata "Dita", posrnulom tuzlanskom gigantu, uništenom lošim privatizacijskim potezima.
Blizu 70 radnika dolaskom na posao i početkom proizvodnje šalje poruku da je ova industrija i dalje živa, te da nije tačno da su radnici rasprodali mašine i materijala koje su imali na stanju.
“Optuživali su nas da smo prodali mašine, a činjenica je da su htjeli da nas izbace i prodaju mašine i zemljište. Kolege iz naše branše u Engleskoj čudile su se kada smo im pričali da smo godinama radili za 200 eura, a nakon toga volonterski tri godine čuvali fabriku. Ovih smo dana oprali pogone i podmazujemo mašine, a trenutno od starih sirovina proizvodimo tečni deterdžent za pranje šporeta ‘Gril’, te ‘Bronho cijev’ i ‘Fas’. Uključeni su struja i voda, dobili smo internet i fabrika se lagano vraća u kolosijek. Trenutno možemo proizvoditi samo tečne deterdžente, a praškaste ne možemo jer su parovod u dužini od 250 metara oštetili kradljivci sekundarnih sirovina”, rekao je u razgovoru za Anadoliju Dževad Mehmedović, predsjednik Sindikata “Dite”.
Radnici koji kontrolišu proizvodnju i pakuju deterdžente ne kriju optimizam da će fabrika krenuti naprijed, iako će se sudbina industrije deterdženata u Tuzli znati nakon 30. juna ove godine.
“Tada će se održati Skupština povjerilaca i bit će donesena konačna odluka o tome šta će biti sa fabrikom i sa radnicima. Nije teško upaliti mašine i pokrenuti proizvodnju. Nama treba ozbiljan kupac, koji će obezbijediti materijal, jer kada plasiramo pet tona deterdženta za suđe na tržište, šta ćemo onda? Sada radimo sa starim zalihama, ali bez sirovine nema ni proizvodnje”, rekao je Mehmedović.
Pokazujući laboratorije i vešeraj u kojima su testirani svi proizvodi, Mehmedović je pojasnio način kontrolisanja proizvoda.
“U vešeraju se kontrolisao kvalitet proizvoda. Nakon što se neki deterdžent proizvede, on se testira na pranju, a zatim se sva odjeća ispegla, kako bi se vidjelo da li ostaju fleke. Inače, krov u vešeraju i laboratorijama je bio oštećen i mi smo skupljali vodu kako bismo spriječili veću štetu. Isto tako, ako pogledate deterdžent ‘3 de’ na kojem je datum proizvodnje 2010. vidjet ćete da i danas, pet godina poslije, nije promijenio svoja svojstva, a nema čak ni taloga u bočici“, rekao je Mehmedović demonstrirajući kvalitet nekadašnjeg popularnog deterdženta za suđe i dodajući da je dnevna proizvodnja “Dite” nekad bila pet puta veća u odnosu na sve druge fabrike u regiji.
Radnici, kojih je prije rata bilo zaposleno 760, a sada ih je deset puta manje, kažu da su iz Vlade Tuzlanskog kantona dobili jasnu poruku da pomoć ne mogu očekivati.
“Vlada više nije zainteresovana za naš slučaj“, izjavio je Mehmedović, navodeći da je kratkoročni cilj da “Dita” do 30. juna, kada je najavljeno održavanje Skupštine povjerilaca, na tržište izbaci pet tona deterdženta “3 de”.
Bego Gutić, premijer Tuzlanskog kantona, prilikom nedavne konferencije za medije, na kojoj je iznio rezultate o 100 dana rada Vlade TK, izjavio je da je problem “Dite” stvar suda.
“Sud će odlučiti da li će ići u stečajni postupak, ali treba naglasiti da stečaj nije likvidacija. Mi smo obavili razgovore sa domaćim trgovačkim lancima da proizvode ‘Dite’ stave na svoje police”, rekao je Gutić.
Raspoloženje potrošača prema proizvodima, koji su svojevremeno bili jedni od simbola Tuzle je jasno: većina će rado kupiti proizvode kada se ponovo nađu u prodaji.
“Imamo podršku potrošača i jedne marketinške agencije koja je dolazila i koja nam je obećala da će godinu besplatno reklamirati naše proizvode. Ipak, ponavljam, mi želimo dokazati da fabrika može raditi, ali trebamo novog kupca i nadamo se da će se on uskoro pojaviti“, zaključio je Mehmedović.
