Ustavni sud Bosne i Hercegovine usvojio je apelaciju Bejtulaha i Jakupa Ilijazija protiv Republike Srpske. Naime, njima je 1993. godine u Gradišci minirana kuća i nakon višegodišnje pravne borbe, Ustavni sud BiH je donio odluku da im se mora isplatiti odšteta za kuću koja se nalazila pored tamošnje policijske stanice.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je povrede Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava.

“Radi se o odluci koja je došla nakon prethodne odluke. Mi smo imali predmet kojom je na plenarnoj sjednici odlučeno većinom glasova, gdje se utvrdio stav koji je sada potvrđen i tamo su bila izdvojena mišljenja i glasanje protiv i ovo sada nisu tačni navodi o tome ko je glasao protiv, ko za“, kazao je za N1 predsjednik Ustavnog suda BiH Zlatko Knežević.

“Što se tiče ove aktuelne odluke 35/59/18, samo želim da kažem da je to Ustavni sud donio nakon što je ponovljena apelacija od apelanata jer Okružni sud u Banjaluci i Vrhovni sud RS nisu postupili po pravnim stanovištima Ustavnog suda”, dodao je.

Knežević kaže da je novom odlukom Ustavni sud odlučio prethodnu odluku ostaviti na snazi.

“Upuštali su se u nešto što se zove recimo to ovako ‘ocjenjivanje’ da li može Ustavni sud da odlučuje tako ili ima takvo stanovište. O čemu se radi? Ovom odlukom sadašnjom je Ustavni sud odlučio da prethodnu odluku ostavi na snazi, potvrdi odluku Osnovnog suda u Gradiški koji je postupio u skladu, a ukine odluke Okružnog i Vrhovnog suda“.

“Nakon te odluke, Ustavni sud je donosio i druge odluke nad kojima nije imao jednakopravno stanovište jer se radi o različitim činjeničnim stvarima. Radilo se o miniranju kuća kraj policijske stanice, a nikada RS nije provela bilo kakvu istragu o tome. Ne efektivnu, bilo kakvu”.

Dodaje da ovaj pravni stav ne predstavlja ništa novo.

“Ovaj pravni stav nije ništa novo. S jedne strane pravo svakog sudije u postupku je da ima svoje mišljenja na načine da tumači kako on misli da tumači zakon, odnosno pravnu situaciju. Ne izvršavanje odluke Suda ima samo po sebi određene posljedice”.

Podsjetimo, Bejtulah i Jakup Ilijazi iz Negotina, Republika Sjeverna Makedonija, podnijeli su 2. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske od 22. februara 2018. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj od 11. jula 2017. godine.

Apelanti su 16. aprila 2003. godine Osnovnom sudu podnijeli tužbu radi naknade štete protiv Republike Srpske, Ministarstva unutrašnjih poslova Banja Luka, i Općine Gradiška. Apelanti su u tužbi naveli da su suvlasnici od po ½ kuće koja se nalazi u Gradišci. Osim toga, u tužbi je navedeno da su u prvoj polovini 1993. godine nepoznati počinioci eksplozivnim sredstvima srušili kuću čiji su suvlasnici apelanti.

Dalje se navodi da su apelanti tokom rata bili primorani napustiti Gradišku, te da su u tom vremenu boravili u Makedoniji. Kada su apelanti poslije rata došli u Gradišku ustanovili su da o ovom događaju nije sačinjen zapisnik o uviđaju i da o tome ne postoji nikakva dostupna zabilješka ni u MUP-u ni u tužilaštvu ni u sudu.

“Općepoznata je stvar da je iste noći, na isti način, srušeno još šest susjednih kuća. Najveći apsurd je u tome što su to sve objekti ispred same zgrade Policijske stanice Gradiška. Rušenje pratećih objekata, rušenje ograde i odvoz građevinskog materijala su kasnije, po nalogu drugotužene, izvršila lica na radnoj obavezi (kao dokaz za ove navode predloženo je da se saslušaju svjedoci M. I., T. M. i K. H.). Dalje je u tužbi navedeno da rušenje kuća u suvlasništvu apelanata nije posljedica ratnih djelovanja već je to teroristički akt koji su tuženi bili dužni da spriječe. Iako je prema organizaciji Republike Srpske to bilo u nadležnosti prvotuženog, općepoznata je stvar da su općine preko svojih organa vršile stvarnu vlast i nad poslovima javne sigurnosti“, naveli su u apelaciji.

Apelanti su posredstvom zastupnika 5. aprila 2005. godine poslali dopis MUP-u Republike Srpske, Policijska stanica Gradiška (komandiru), u kojem su naveli da im je početkom augusta 1993. godine kuća uništena eksplozivnom napravom koju su postavili nepoznati počinioci. Naveli su da su u više navrata tražili izvod iz službenih evidencija ili bilo kakav pisani trag o tom događaju, ali da im nije udovoljeno, te da im je usmeno saopćeno da ova stanica nema nikakva saznanja o tom događaju. Dalje se navodi da je u toku postupak pred Osnovnim sudom radi naknade štete, pa stoga zahtijevaju da im se dostave informacije o predmetnom događaju. S ciljem pojašnjenja cjelokupnog događaja napomenuto je da je predmetna kuća bila na samom ulazu u zgradu Policije i da se ostaci te građevine vide kroz prozor komandira PS Gradiška, a istaknuto je i da je istu noć, na istoj lokaciji, porušeno još pet susjednih kuća vlasništvo L. D., T. M., porodice B. i dr. Miniranje je trajalo više sati uzastopno i predstavlja općepoznati događaj na području općine Gradiška, stoji u apelaciji.

Policijska stanica je aktom od 8. aprila 2005. godine obavijestila apelante o okolnostima oštećenja njihovog poslovnog objekta koji se također nalazi u Gradišci, međutim, nije ih obavijestila u vezi sa onim što su apelanti tražili dopisom od 5. aprila 2005. godine. Na ovaj nedostatak je ukazao zastupnik apelanata u drugom dopisu od 15. aprila 2005. godine, te ponovo zatražio informacije o rušenju kuće.

Opširnije na linku OVDJE.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad