Trojica Zeničana danas su u gradu na obalama rijeke Bosne javnosti podijelili iskustva u borbi protiv koronavirusa, u želji da ukažu na realnu opasnost koja prijeti od bolesti koja je pogodila cijeli svijet.

Univerzitetski profesor i doktor tehničkih nauka Fuad Klisura, magistar pravnih nauka i pilot Oružanih snaga BiH Vahidin Mahmutović te bibliotekar i animator u kulturi i profesor Midhat Kasap danas su se obratili na događaju pod nazivom “Mi smo prebolovali koronu, ne bismo željeli da se to i vama desi” te podijelili svoja iskustva kako bi informisali javnost o pozitivnim i negativnim iskustvima kao i posljedicama koje proizilaze nakon borbe s virusom.

Kasap je na početku istakao da samo želi širu javnost, komšije, prijatelje, rodbinu i one nemarne upoznati s problemima koje sa sobom nosi COVID-19 te da bolest zaista postoji.

 Promjene na plućima 

Mahmutović je rekao da je sve počelo bezazleno, s blagim bolovima u kostima i temperaturom.

“Onda nakon dva – tri dana naglo se povećava temperatura koja vas bukvalno gazi i sve što je uporedo prati, bol, umor, ostajete bez daha… Da bih vam ovo sve opisao bio bi potreban jedan dobar pisac da vam prenese i sve ovo opiše, sve te strahote i jezu kroz koje sam prolazio u tih nekoliko dana. Temperatura se dizala i do 40 stepeni, a kada sam je oborio na 38,5 bio sam presretan”, rekao je Mahmutović.

Kazao je da najveći problemi nastaju s gubitkom daha, kada bolest već uzima maha, pojavljuju se promjene na plućima i pitanje je trenutka i sitnice da li će neko završiti u bolnici na kiseoniku ili respiratoru.

“Zahvaljujući tim mladim ljekarima i osoblju COVID ambulante u Zenici koji su apsolutno posvećeni svom poslu i onome što rade. Zahvaljujući doktoru Pezi koji je uspio na vrijeme da uključi kompletan tretman i spriječi daljnje propadanje pluća, ja sam danas ovdje među vama”, rekao je Mahmutović.

Kazao je da teško može reći da se oporavio, iako je negativan, osjeća konstantni umor i još uvijek nije “stari”.

Klisura je rekao da je poštovao sve mjere, ali da je zbog posla bio u stalnom kontaktu sa studentima, drugim ljudima…

“I pored svog tog čuvanja, dođe trenutak kada vas to pogodi. Moje mišljenje je da će nas sviju to nekako pogoditi. Šta je kod mene interesantno, Dino je spominjao te neke simptome, ali ja ništa od simptoma nisam imao. Moj je otac izašao iz travničke bolnice i otišao sam sa suprugom da mu pomognemo, jer je on nepokretan. Taj dan zaista je sve bilo sasvim uredu, nemam ni jednog simptoma, ni ja ni supruga ni djeca, no isto veče iza 22:30 sata dobijam strahovitu groznicu, tresem se, dijareja i hvata me panika, jer su mi već neki bližnji rođaci bili bolesni”, rekao je Klisura.

 Neosnosni bolovi 

Pozvao je ljekara i objasnio šta mu se dešava nakon čega je dobio preporuku da odmah ide na testiranje. Na testiranje je morao otići u Sarajevo, u privatnu kliniku.

“Nakon snimanja CT-a pluća, supruga je imala čista pluća dok su se kod mene pokazali tragovi na lijevom plućnom krilu. Narednih pet dana je krenula borba s virusom, ali tih dana nisam imao nikakvih problema osim što sam se mnogo preznojavao, temperaturu nisam imao. Nakon tih pet dana preznojavanja i terapije ponovo testiram pluća koja su nakon toga bila uredna. Nastavio sam s korištenjem C vitamina, pio sam čajeve, ali istog tog dana, tj. navečer nastaje ‘tornado’, temperatura naglo raste, hvata me panika da ne odem u bolnicu, jer smo svakodnevno slušali svakakve priče”, ispričao je Klisura svoja iskustva.

Kazao je da je infekcija prešla s lijevog i na desno plućno krilo zbog čega je dobio antibiotike.

“Narednih sedam dana su bili ‘strava i užas’. Najgore je kada dobijete temperaturu. Ja sam imao osjećaj da iz mene izlazi na hiljadu igala koje mi probijaju kožu. Imao sam bol u očima i kada bi neko pričao imao bi velika odzvanjanja u glavi. Tokom perioda borbe uradio sam četiri rendgena i CT, pluća su me prestala boljeti i tada sam znao da je virusu kraj, jer mi je i temperatura lagano padala”, ispričao je Klisura te na kraju dodaje da ovo nije nikakva teorija zavjere.

Kasap je jedini od trojice bio i u bolnici. Prve simptome je osjetio još 12. augusta pa se javio svom ljekaru koji je predložio bolovanje.

“Otišao sam kući i već osjetio da imam veliku temperaturu. Izolovao sam se od supruge, ali mi je poslije priznala da je ulazila u moju sobu kako bi provjerila da li dišem. Već sam sutradan bio u bolnici. Ležao sam sa šest pacijenata od kojih je svaki imao različite simptome. Moj je problem bio što sam imao nedostatak daha i jaku temperaturu koja je trajala danima”, kazao je Kasap.

 Pohvale medicinarima 

Kasap je sedam dana proveo na kiseoniku u zeničkoj bolnici. Posebne pohvale ima za ljekare i svo osoblje u bolnici, jer zna s čime se nose i kroz kakve probleme prolaze dok se brinu o ljudima koji su dovezeni na COVID odjeljenje. Tu su i trudnice i majke s djecom i ljudi koji su imali moždani udar ili neka druga oboljenja. Neki od njih nikada nisu izašli iz bolnice. Izgubili su bitku.

“Bez obzira na sva iskušenja ostao sam jak zahvaljujući svojoj vjeri u Boga i ni u jednom momentu nisam ni pomislio da bih mogao umrijeti. Borio sam se i kada mi je bilo malo bolje išao sam od pacijenta do pacijenta i pokušavao da ih smirim i ulijem snagu i pokušam im vratiti samopovjerenje. Mnogi me danas sretnu, pa neki odu na drugu stranu ulice ili me izbjegavaju. Razumijem da ih je strah i ja im halalim”, kazao je Kasap.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad