Jadranka Cigelj vrata Omarske i Trnopolja zatvorila je, kaže, onog dana kad je iz logora spašena dolaskom stranih reportera. Pravnica po struci, Jadranka je, s još nekoliko žena, zbog torture i silovanja, pred sudom u New Yorku u Sjedinjenim Američkim Državama, tužila Radovana Karadžića 1995. godine.
Njujorški sud presudio je 2000. u korist žrtava, međutim presude nikad nisu provedene.
Danas tim odvjetnika iz Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država kaže da su presude i dalje pravosnažne i rade na tome da žrtve, među njima i Jadranka, budu obeštećene, tvrdeći da Bosna i Hercegovina i Srbija trebaju platiti odštete, jer je u tekstu presude navedeno da su osim Karadžića, krivi Republika Srpska i Srbija.
Procesi su pokrenuti na osnovu univerzalne sudske jurisdikcije i Sud je u presudi “R. Kadić i dr. protiv Karadžića” naveo da su krivci dužni žrtvama isplatiti odštetu u iznosu od 750 miliona dolara, a u drugom predmetu “Jane Doe protiv Karadžića” iznos od 4,9 milijardi američkih dolara.
Bez statusa žrtve rata
Jadranka Cigelj je živjela u Prijedoru, na zapadu Bosne i Hercegovine. Polovinom juna 1992. godine u njen stan došli su lokalni policajci i odveli je u Omarsku, u kojem su tokom ljeta 1992. godine hiljade logoraša iz Prijedora i okolnih mjesta prošli kroz zlostavljanja, mučenja, ubistva i druge zločine.
U logoru je bila zatočena s tridesetak drugih žena, Bošnjakinja, Hrvatica i dvije Srpkinje.
U logoru Omarska, mjestu koje je udaljeno desetak kilometara od Prijedora, u kojem se nalazi rudnik željezne rude, Jadranka je bila 54 dana, i još tri dana u logoru Trnopolje.
Logor Trnopolje je oformljen odlukom Kriznog štaba Prijedor s namjerom da se tu smjesti civilno stanovništvo s područja Kozarca, udaljenog nekoliko kilometara od Prijedora. Kasnije su dovođeni civili i iz drugih prijedorskih naselja.
Pravni tim iz Hrvatske i SAD-a sredstva za isplatu odšteta planira potraživati od Srbije i Republike Srpske. Za Radio Slobodna Evropa Jadranka kaže da bi voljela zbog svih žena iz Omarske, i drugih logora, da „uspiju istjerati pravdu“.
„To je vezano za nas pet iz logora Omarska i mislim da smo zaslužili satisfakciju barem tako. Mi smo faktički zatvorile Trnopolje, jer su srećom prodrli strani novinari, Penny Marshal, Ed Vulliamy i Roy Gutman. Ušli su u Trnopolje, muškarci su im rekli da su žene premještene u mjesnu zajednicu u Trnopolju“, kaže Jadranka.
Ujedinjene nacije procjenjuju da je najmanje 20.000 žena bilo izloženo seksualnom nasilju tokom rata u Bosni i Hercegovini. Mnoge od njih nikad nisu dobile potrebnu medicinsku, psihološku i financijsku podršku.
Komitet protiv torture Ujedinjenih nacija (UN) 29. augusta 2019. godine donio je odluku prema kojoj Bosna i Hercegovina treba da plati naknadu i da osigura javno izvinjenje žrtvama ratnog seksualnog nasilja. Odluka, kojom se odlučivalo o predstavnici žrtve ratnog seksualnog nasilja, donesena je prvi put protiv Bosne i Hercegovine.
Opširnije na portalu RSE.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad