Zastupnici u američkom Kongresu su tokom posljednje rasprave o Balkanu najveću pažnju posvetili dešavanjima u Bosni i Hercegovini, na Kosovu te u Srbiji. Više od tri sata saslušanja ponudila su uvid u to kako zastupnici gledaju na region, ali i šta eksperti poput bivše državne sekretarke Albright, profesora Univerziteta Johns Hopkins Serwera te analitičara Bugajskog predlažu novoj administraciji predsjednika Bidena.

U intervjuu za N1 Daniel Serwer, profesor Univerziteta Johns Hopkins, detaljnije pojašnjava neke od njegovih preporuka.

N1: Za vrijeme Vašeg svjedočenja prije nekoliko dana u Kongresu, dali ste neke preporuke glede toga kako bi budućnost BiH trebala izgledati, ali šta bi to u vezi BiH Bidenova administracija trebala uraditi. Kakve su Vaše glavne preporuke Bidenu i njegovom timu?

Serwer: Biden je već jasno kazao kako će štiti suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Ali, BiH je prema trenutnom uređenju disfunkcionalna država. Ne može adekvatno odgovoriti potrebama građana, previše je skupa za život, u mnogome zavisi od međunarodne podrške, građani se ne osjećaju zaštićenima, ne osjećaju sigurnima. Po meni Dejtonskom ustavu potrebna je reforma, potrebna jer prije svega ne funkcioniše veoma dobro, a kao drugo jer će spriječiti BiH u pridruživanju EU. Moja je ideja, ovdje želim naglasiti da Bidenova administracija nije još možda ni čula za takvo nešto sve do svjedočenja u Kongresu prije par dana, dakle moja je ideja da bi Kantoni/ Entiteti – ostaci rata devedesetih – trebali nestati ili iščeznuti, a da bi Bosnu trebala voditi prije svega vlada u Sarajevu koja ima svu traženu odgovornost glede pristupa EU, ali i da bi trebala imati jaku općinsku vladu koja zapravo daje nešto građanima. Taj sistem, takva refroma se desila u Makedoniji, nakon njihovog rata, kao i na Kosovu nakon rata. Mislim da bi to bilo korisno i u Bosni i Hercegovini.

N1: Na istom ste panelu govorili sa bivšim državnim sekretarom- Madeleine Albright i našim kolegom, ako to tako mogu reći- Januszom Bugajskim. Šta mi je bilo interesantno- ne sjećam se kada sam zadnji put gledao saslušanje gdje smo čuli toliko članova Kongresa i tog Komiteta da govore. Trajalo je skoro tri i pol sata. Svako je imao svoj stav o BiH i Kosovu, a i povezivali su to sa Srbijom. Šta je Vaš stav, šta su Vas pitali, kako ste ih razumjeli, šta žele znati od Vas i kako gledaju na ovaj trokut Priština- Beograd- Sarajevo?

Kako sam shvatio stavove većine članova jeste da su na saslušanje došli uglavnom zabrinuti zbog uloge Rusije na Balkanu, ali i kao drugo zbog kineske uloge. Ne mislim da su mnogi od njih mnogo pažnje obratili na ono što se dešava u BiH ili čak između Beograda i Prištine. Neko mi je rekao da je Washingtonski sporazum iz septembra- između Beograda i Prištine- zapravo i nije bio spomenut na saslušanju. Glavna je preokupacija u Kongresu je bilo to, čini mi se, kako će Sjedinjene Države odgovoriti na ruski pritisak na Balkanu, djelimično izveden kroz Srbiju i Republiku srpsku; ali i na kineski pritisak na Balkanu, koji je također veoma jak u Srbiji.

N1: Uoči Vašeg svjedočenja u Predstavničkom Domu, predsjedavajući predsjedništva BiH, gospodin Dodik je rekao da će Vaše preporuke dovesti do državnog udara u BiH. Da li zaista radite na državnom udaru s Vašeg dobro utvrđenog komandnog centra na Johns Hopkins univerzitetu u Washingtonu?

Odgovor je naravno ne. Bilo koja promjena u BiH mora doći od Bosanaca. Ne može doći iz Washington DC-a ili mene. Međunarodna zajednica je zaštitila tu promjenu od represije, zaštitila je one koji tu promjenu zagovaraju. Može blokirati Dodikove napore da promoviše ideju secesije. A smatram da bi posebno trebali insistirati da Evropljani sankcionišu Dodika zbog njegovog zagovaranja secesije. Međunarodna zajednica može dovesti evropske trupe u Brčko, što bi bio jasan signal ne samo otpora, veći i otpora da se dozvoli secesija. Tako da, mi možemo uraditi stvari, ali one koje će oblikovati razgovor u BiH u korist promjene. Ali su Bosanci ti koji će morati dizajnirati tu promjenu i omogućiti je.

N1: Za desetak dana su izbori u Mostaru. Prvi nakon 12 godina. Jučer sam razgovarao sa Thomasom Millerom, bivšim ambasadorom Sjedinjenih Država, koji mi je rekao- pošto je dosta radio na pitanju Mostara- da je tužno vidjeti da je i dalje slučaj, da slučaj Mostara još nije riješen. Da li da očekujemo da ako se Mostar riješi, da će neka druga politička pitanja možda biti riješena u Bosni i Hercegovini?

Mostar je težak još od vremena rata. U to nema sumnje. Drago mi je što vidim da će se izbori održati, ali se bojim da će jednostavno potvrditi ono staro. Ali hajde da sačekamo i vidimo. Gledajte, kada govorimo o rješavanju problema u BiH, mislim da postoje stvarna ograničenja, do sada je to aktuelni ustavni okvir. Ljude nagrađuje na osnovu etničkog identiteta, a lišava ih njihovih drugih identiteta i njihove zaštite kao pojedinaca, kao ljudi sa individualnim pravima. Daje prioritete pravima grupe. Mišljenja sam da je to na kraju rata bilo potrebno, ali da nije 25 godina kasnije.

Šta Serwer misli, odnosima na relaciji Priština-Beograd, ulozi Madeleine Albright u američkoj vanjskoj politici pod Bidenom te o formiranju nove Vlade u Podgorici pogledajte u videu.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad