Univerzitetski profesor i teoretičar kulture Edin Pobrić kazao je gostujući u emisiji "Izvan okvira" kako nije očekivao drugačije rezultate izbora u Mostaru iako su održani nakon 12 godina. Smatra da je "strah od drugog i drugačijeg" doveo do "etničkog glasanja".

“Dvanaest godina ovog limba, učahurenja HDZ-a i SDA bez obzira koliko su štete nanijeli samo gradu Mostaru ipak sistem navika i straha od onog drugog i drugačijeg učinio je da su ljudi ipak ponovo napravili to etničko glasanje. Međutim, što je dobro u ovim izborima da su BH Blok (SDP i Naša stranka) dobili određeni broj glasova, oni su pomeli u starom Gradu. Koalicija – nema tu nikakve koalicije, to je SDA sa svojim malim satelitima koji su najzad pokazali da su ti naprosto sluge velikoj SDA”, rrekao je Pobrić.

Govoreći o prefiksima koje koriste stranke poptu “probosanski”, kazao je kako smo se zaludili prefiksima i sintagmama koje bi na početku trebale da budu kao obezdjeđenje onoga da se uopće ne provjeri ko šta radi.

“Ne znam šta znači probosansko i patriotizam u današnje vrijeme, samo znam jedno – postoje ljudi koji jesu i nisu korumpirani i postoje ljudi koji su vrlo problematični sa svojim ideološkim kodom koji proizvodi nevjerovatno zlo u ovoj zemlji. A ako se neko etiketira probosanski, oni su valjda protiv retrogradnih elemenata iz RS, ali građani BiH, građani FBiH ne nalaze utemeljenje u tim strankama jer ništa nisu donijele dobro ovim građanima. Iza patrirotskog vela se krije se neki kolektivitet i oduzimanje svake snage pojedincu, neke popularističke ideje koje su same sebi cilj. Šta znači patriotizam danas – dobro uraditi svoj posao, platiti sve račune ovoj državi, nemati krivičnu prijavu, navijati za reprezentaciju BiH u sportu. Sve ostalo gdje nas guraju pod neku vrstu kolektivitieta, a pojedinac nema nikakav sistem vrijednosti osim koju joj daje kolektivitet je oduzimanje prava slobode i izbora”, kazao je Pobrić.

Lideri SDA, HDZ-a i SNSD-a kao državnički službenici

Dao je zanimljivu analizu Izetbegovića, Dodika i Čovića kao lidera na funkcijama naglašavajući kako se ne ona ne odnosi na njihove privatne živote.

Bakir Izetbegović

“Ima jedna sintagma u drami koja se zove “Soba bez četvrtog zida”, koja naznačava prelaz sa klasične dramske na modrenu književnost, odnosno s vanjskog na unutarnji. U prvi plan dolazi tragedija bračne sobe, to je soba bez četvrtog zida kada se nalazite u teatru. Bakir Izetbegović je svoju tragediju bračne sobe donio na političku scenu i njegova soba bez četvrtog zida nije prozivela nikakav eros već prvorazredni pornografski politički sadržaj u kojem Lady Magbet mu šapuće sve vrijeme da se uprljane ruke brzo peru. Kao posljedicu toga imamo da su i jedno i drugo samo sebi cilj. Pornografija nije samo onaj dio koji se odnosi na bestidne filmove, to je svo ono što je samo sebi cilj, a to je prepušteno tome da umre. Ispostavilo se da mu stranka, država i građani nisu važni”.

Milorad Dodik

“On je tipični Abidaga – čovjek koji iz romana “Na Drini ćuprija” zbog straha da će vezir otkriti kako mu poslovi oko gradnje mosta idu loše je od straha da izgubi moć napravio strašni zločin i nabio čovjeka na kolac. Dodik je Abidaga, kao ranjena zvijer i kada prijeti vlastitom narodu i gradu, što je neznapamćeno u političkom diskursu, tu se tačno vidi kako polako gubi moć”.

Dragan Čović

“On je majstor i čestitam mu. Na isti način je pravi primjer Bodrijareve filozofije o simuliranju stvarnosti. On je u stanju da ubijedi svoje glasačko tijelo da onim što ljudi nisu zadovljni što HDZ radi nema veze s izborima i oni legitimno ponovo biraju HDZ”.

Kontrola nad smrti

Govoreći o stalnom “etničkom glasanju”, kazao je da je tu učestvovalo puno elemenata, a da je jedan od njih i strah.

“Dio ljudi koji su dobili poslove, njih je strah za poslove, odnosno egzistenciju ako ne pokažu lojalnost. Imamo fenomen u regionu koji sam nazvao ‘kontrola nad smrti’. To je nešto nezapamćeno od srednjeg vijeka. Ovdje je smrt odvojena od života, a ona je inače sastavni dio života. Imamo kontrolu smrti u smislu ekonomskog, političkog i društvenog aspekta. Kada se dešavaju određene predizborne aktivnosti, ono što je najstrašnije je što se uvijek licitira sa brojem poginulih, to je strašno. Što više poginulih u prethodnom ratu to osigurava bolju glasačku mašinu i jedno vrijeme veliki novac koji se dobijao kroz donacije i slijevao u džepove moćnika.

Imamo fenomen da na sahranama/dežanazama tačno možete podijeliti skupove na dva dijela – ljudi koji su najzad ukopali svoje najdraže i znaju gdje im je grob, a s druge strane su ovi politički dužnosnici. Redovno se žrtva i zločinac etniziraju. To znači da ne postoji univerzalni fenomen gdje se tačno zna ko je žrtva, ko je zločinac. Ako se etnizira, onda vođa se identificira sa zločincem, imate simboličku razmjenu kada zločinac počinje da živi dalje u vođi. Ako živi u vođi, onda živi u svim djelima etnosa. Onda ide nekrofilija, strah od drugog i drugačijeg i dobijate homogene etničke sredine, nema tu ljudske solidarnosti i ono po čemu je čovjek čovjek.t”, zaključio je Pobrić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad