Zdravstveni radnici u BiH i SAD-u su premoreni nakon desetomjesečne borbe s korona virusom, ali održavaju prenapregnuti sistem, kazali su gosti Pressinga ljekari Ognjen Gajić i Ismet Gavrankapetanović. Dok je u SAD-u omjer jedna medicinska sestra - na jednog teškog pacijenta, u BiH je situacija daleko teža zbog nedostatka kadra.

“Pandemija je nažalost dovela do velikog broja kritično oboljelih. Ovaj virus u znatnom broju slučajeva dovodi do teške obostrane upale pluće i potrebe za velikom koncetracijoma kisika na invazivnoj i neinvazivnoj ventilaciji, stvarima koje se mogu samo u intenzivnoj njezi. To samo za sebe nije toliki problem koliki je problem puno tih pacijenata u jednom trenutku. U svim dijelovima svijeta gdje je pandemija dala maha, zdravstveni sistem je na rubu opstanka. Ljekari i sestre su premoreni. Možda je najgore od svega što zbog virusa ne postoje posjete tim pacijentima, tako da bolesnici u najtežim trenucima nemaju svoje bližnje u blizini. Mi pokušavamo da im pomažemo koliko je god moguće, naše sestre putem video linka pokušavaju da čak i uspavanim pacijentima omoguće kontakt s rodbinom. Meni lično je to jedna od najtežih stvari”, rekao je Gajić.

Istakao je da je do sada, do kada nije bilo vakcine, a među prvima je primio, imao strah za sebe, osoblje, porodicu…

“Neke od naših kolega su oboljele i umrle. To su strašne stvari”, rekao je Gajić.

Gavrankapetanović je naveo kako su u Općoj bolnici imaju pet covid odjeljenja s intenzivnom njegom te da se susreću s dvije vrste izazova – briga za pacijente i briga za oboljele kolege.

“Jedan je vezan za pacijente i brigu za njih u svakom trenutku. Vidjeli smo da je dramatično pogoršanje u kratkom vremenu. Naši covid timovi pokušavaju u svakom trenutku da odgovore, pravimo analize o svakom pacijentu i usaglašavamo terapiju. Ono što posebno ističem je briga koju imamo i za osoblje. Imamo naše oboljele zdravstvene radnike, medicinske sestre, ljekare, prateće službe. Kolega, naš hirurg je umro. Mi smo ti koji moramo stati ispred virusa, bolesti da zaštitimo građane Sarajeva. Puno je izazova zbog toga što je svima nepoznato”, rekao je Gavrankapetanović.

Na pitanje da li su društvo i valsti shvatile ulogu zdravstvenih radnika u doba pandemije, Gavrankapetanović je rekao da nije siguran.

“Povremeno imam utisak, kada izađem iz bolnice i prođem dijelovima grada, kao da su dva pralalena svijeta, kao da ljudi ne znaju šta se dešava. Ne svi, imate puno odgovornog svijeta, ali imate dosta mjesta gdje se ne poštuju preporuke koje daju krizni štabovi. To me čini neraspoloženim. Vrlo je važno da svi budemo disciplinovani – od vlasti do svakog građanina”, kazao je.

Komentirajući pad broja zaraženih, ali veliku stopu smrtnosti u BiH, Gajić je rekao kako “smrtnost kasni za zaraženošću”, ali da je glavni razlog “nepoštivanje mjera”.

“Kada se zarazite treba sedam ili više dana da se manifestuje teško oboljenje. Kada budete primljeni u bolnicu još sedam dana i onda ide stadij intenzivne njege. Tu mogu biti 7, 10, 15 dana ili mjesec dana i neki umru i nakon mjesec dana. Glavni razlog smrtnosti je nepoštovanje mjera javnog zdravstva. To je daleko efektivnije nego išta drugo. Druga stvar, nedostatak razvijene intenzivne njege s treniranim kadrom, to nisu samo ljekari subspecijalisti, nego sestre/tehničari, fizikalni terapeuti i farmaceuti. Tu treba vrijeme da se razvja. Kolege u Banjaluci su napravile veliki skok. Pomažemo da se nešto tako napravi s kolegama u Mostaru, u obje bolnice u Sarajevu i drugim krajevima BiH”, kazao je Gajić.

Istakao je kako postoji grupa od 4.000 radnika koji se bave intenzivnom njegom, a koji dolaze iz zemalja bivše Jugoslavije, u okviru koje razmjenjuju iskustva i pokušavaju nadomjestiti ono što je nedostatak, ali da jedan nedostatak ne mogu nadomjestiti – nedostatak sestara.

“U Americi gdje radim ima jedna sestra na jednog pacijenta koji je kritično obolio, jer takav pacijent treba takvu njegu da bi se oporavio. To je svuda na području od Slovenije do Makedonije samo san. Lijekovi i aprati ništa ne vrijedi bez sestara”, kazao je Gajić.

Direktor Opće bolnice kazao je kako je kako imaju nedovoljan broj sestara i tehničara.

“Na osam bolesnika idu dva ljekara, na odjeljenjima na 15-20 bolesnika jedan ljekar, kod teških pacijenata 3-4 ljekara i pet sestara. Daleko smo od standarda koji postoji, posebno u toj sestrinskoj njezi koju ne može ništa na ovom svijetu zamijeniti. To je zabrinjavjuće”, rekao je Kapetanović.

Govoreći o sličnosti i različitosti zdravstvenog sistema u Americi i BiH, Gajić je rekao kako je sličnost ta što su u obje zemlje sistemi prenapregnuti.

“Nažalost, ljudi dok njih lično ne zahvati, dok neko vaš ne bude u bolnici ili ne umre ne shvate šta se dešava. Isto kao i rat, rat je bio u Hrvatskoj godinu dana, mi nismo baš puno se u to razumijevali dok nas nije poklopilo. Tako je i s pandemijom. Ljudi ne shvataju koliko je to ozbiljno i koliko su te javno-zdravstvene mjere efikasne. Azijske zemlje su nam dale veliku lekciju, puno disciplinovanije su reagovale na pandemiju i daleko bolje prošle nego cijeli zapadni svijet i nažalost Balkan”, zaključio je Gajić.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad