Posjetili smo poligon za pse "Dog Sport Sarajevo" koji se nalazi u neposrednoj blizini sarajevskog aerodroma i jedan dan proveli sa psima koji se uče novim vještinama.

Na 2.000 kvadratnh metara ograđenog prostora, u prirodnom okruženju sa klupama, suncobranima, vodom za pse i preprekama, vlasnici koji nemaju kontrolu nad svojim psima, ne smiju ga pustiti sa povodca i slično, dovode svoje ljubimce. 

Pomijeranje granica

Na ovom mjestu se vrši i obuka pasa svih rasa, a poseban akcenat stavljaju na spremanje pasa za radne ispite (BH; IPO 1,2,3), uzgojne dozvole (ZTP) i izložbe. 

Svemu tome zaslužni su Rijad Đulbić i Nino Zaimović, osnivači udruženja Dog Sport Sarajevo. 

Đulbića smo pitali, otkud tolika ljubav za pse i kako je sve počelo.

“Čovjek se jednostavno rodi sa tim. Čitav život sam volio pse i kao dijete sam uvijek kući dovlačio pse sa ulice. Prvog psa sam nabavio 1989. godine. Dobermana. Inače, dobermani su moja prva ljubav. I dan danas ih najviše volim”, priča Đulbić, i dodaje: 

“Počeli smo raditi sa psima na Dobrinji, gdje god da nađemo livadu. Znate kako je zbog djece, ljudi se boje, i onda smo zapazili plac u blizini i pala mi je ideja da napravimo nešto i da imamo komad zemlje gdje možemo na miru da radimo. Krenulo je malo po malo. Danas imamo dva duluma, klub koji funkcioniše i treniramo svaki dan”.

Ljudi su, kaže, osviješteni i dolaze sa raznim pasminama –  od malih do velikih pasa, bulldoga, rotvajlera, dobermana, do egzotičnih. Kako dolaze razne pasmine, tako dolaze i razni profili ljudi sa različitim problemima.

“Na primjer, neće pas da dođe, jede sa poda ili jednostavno želi da ostvari bolji kontakt sa svojim psom. Uglavnom je problem sa vlasnicima. Najveći problem je to što ljudi humaniziraju te pse. Ne ponašaju se prema njima kao prema psima. Trebaju da se spuste na njihov nivo, pa da pokušaju da vide kroz njihove oči, da vide kako ih oni doživljavaju. Tipa, nama se dešava, dođu vlasnici i kažu psu: Šta sam ti rekao, nemoj nikad više… A pas njih ne razumije. Pas vas gleda kao neko energetsko biće, gleda vaš body language i čita vas”, govori naš sugovornik. 

Psi su jako, jako intuitivni, čitaju pokrete, osjete energiju i tačno znaju koliko mogu i šta mogu, zbog toga ni ne čudi što pomijeraju granice i cimaju vlasnike.

“Ako vi ne uspostavite norme ponašanja, kako treba da se ponaša – šta smije, šta ne smije i do koje granice smije da ide, onda će pas to pokušati sam da postavi i tu nastaje problem. Psi žive u dominantnoj hijerarhiji i oni vas posmatraju kao dio svog čopora i kod njih je u većini slučajeva crno-bijeli svijet, nema puno sive zone. Jedan dan može na krevet, a drugi dan da ne može. Samo ga zbunite. Tačno se zna – to smiješ, to ne smiješ. Kada mu uspostavite norme ponašanja, psu je život puno lakši. On zna šta smije, šta ne smije. A ljudi su tu mekani, pa ga vole, pa mu žao, pa ga maze. I onda tu nastaju problemi i psi to koriste”, kaže Đulbić.

Preporučuje vlasnicima da se igraju sa svojim psom 5-10 minuta svaki dan, nebitno šta god da ga učite: sjedi, lezi, dođi… Bitno je da se ima interekcija sa psom i da ste mu zanimljivi.

Eliot, vjerni i pametni njemački ovčar, radne linije, njegov je najbolji prijatelj i selektivno je uzgajan za rad.

“Imaju jak plijenski drive za hranom, jako su inteligentni, izdržljivi, agilni i hoće da rade. Uz pravo hendlovanje, korektnu i ispravnu obuku, oni mogu dosta toga. Inače, koriste se u sportu, u disciplinama – poslušnost, trag, odbrana i napad”, navodi.

Sve je u glavama ljudi

Mnogi danas gledaju izgled, a ne karakter psa. Eliotu, koji sada ima dvije godine, se potrefilo, kaže njegov vlasnik kroz smijeh, da ima i karakter, a i da je lijep.

Psi vam uzmu dosta vremena, energije i novca, ali duplo više vam vrate mentalno. Koliko god da ste umorni, kad ste sa psom, to vam daje neko drugo stanje i bude vam dobro.

Na poligon dolaze ljudi sa raznim poblemima. Najčešće, ne smiju psa da puste bez povodca, jer boje se da će im pobjeći. Đulbić tvrdi da se to vrlo brzo riješi – za mjesec ili dva, te da pas neće pobjeći i da je to sve u glavama ljudi.

“Zašto bi pobjegao. Tvoj je pas. Ti si mu sve. Samopouzdanje. Ali ljudi se jednostavno plaše. Tu ljude treba rasteretiti, i reći im: neće nigdje, pusti ga slobodno. Onda se i oni iznenade, kad ga puste, pas je tu, zovnu ga, on je tu. Oni krenu da im pobjegnu, a pas dođe za njima”, govori.

No, svakodnevno se mora raditi sa psima.

“To vas uči strpljenju. Kad ga učite nešto, to mora da ide korak po korak, stepenica po stepenica. Psu mora da bude jasno šta vi tačno želite od njega. Morate da mu to prezentujete na jedan fini način. A znate kako kažu – psi namirišu nesigurnost. Ima istine u tome. Oni vide sve po vašim tikovima i pokretima. Čitaju vašu vibru i mirišu vas. Dođu mi ljudi i kažu: on zna tačno kad ću ga izvesti, a kad neću. Pa on zna po vašim mikropokretima, kojih vi niste ni svjesni. Ljudi dosta potcjenjuju njihove sposobnosti”, navodi Đulbić.

Spomenuo je i nedavno istraživanje koje je sprovedeno u Americi, nakon kojeg je odlazeći američki predsjednik Donald Trump izjavio da su investirali blizu 10 milijardi dolara u tehnologiju za otkrivanje narkotika, eksploziva, novca, duhana itd, te da još uvijek uz svu tu tehnologiju koju imaju ne mogu da zamijene psa na graničnim prelazima i na aerodromima.

“Ima jedna dobra, negdje sam vidio. Pas njuši banderu, a iznad glave mu oblačići u kojima piše Instagram i Facebook. On bukvalno iz tog mirisa vidi – ko je bio tu, kad je bio, je li mužijak ili ženka. Sve oni mogu da iščitaju iz tog mirisa. Vi kontate on njuši bezveze. Ne! On njuši i čita sve. Oni skoro 40 posto svog mozga koriste za njuh”, zaključuje naš sagovornik. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad