Mehemed Dizdarević i Mehmedalija Halilović, rudari koji su smrtno stradali usljed gorskog udara u jami Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica u septembru ove godine, odrasli su i poginuli zajedno. Pronašli su ih, kako kažu članovi porodica, jednog do drugog.
Mehemed je imao 34, a Mehmedalija 30 godina. Rodili su se i odrasli u selu Vrselje, rudarskom selu u blizini Zenice, u kojem gotovo da ne postoji porodica u kojoj neko nekada nije bio rudar.
Družili su se, igrali u svom selu, osnovali porodice, zajedno odlazili i dolazili s posla… Danas ih više nema. Njihovi životi su prekinuti tog kobnog 4. septembra, kada su se sa kolegama komoratima, a bilo ih je 34, spustili u jamu iz koje su sljedećeg dana izvučena njihova beživotna tijela. Preživjelo je 29 rudara. Gorski udar nisu preživjeli ni Fahir Halač, Hajrudin Bradarac i Fejzo Isaković.
Teški dani nakon pogibije sina
Gotovo dva mjeseca nakon pogibije zeničkih rudara, ekipa Anadolije posjetila je selo Vrselje i porodice Dizdarević i Halilović.
Tuga je i dalje nadvijena nad ovo selo. Selo u tmurnom danu sa prvim sniježnim padavinama, izgleda još tužnije. Bijeli pokrivač je prekrio i mezare Mehemeda i Mehmedalije.
Sabiha, majka Mehmedalije Halilovića, dočekala je reportere na vratima. Zahvaljuje se jer neko i danas, nakon gotovo dva mjeseca, pokazuje interesovanje za njenog sina, koji je, kako kaže, bio omiljen u selu, društvu. Uvijek se, pojašnjava Sabiha, šalio i bio pozitivan.
Mnogo je volio i djecu. Iza Mehmedalije je ostala supruga Sadbera i dva sina: Tarik, koji ima sedam godina, i Imran, koji ima svega pet mjeseci.
“Svaki dan mi je sve teži i teži. Unuci su tu da me podsjećaju na njega. Imran je isti on”, ispričala je Sabiha, dok drži sliku sina Mehmedalije.
Kako kaže, otišao je zajedno sa svojim drugom Mehemedom, sa kojim se družio i radio. Sabiha se prisjetila i dana kada je na televiziji pratila dešavanja u jami Raspotočje. Kaže, nadala se da će i Mehmedaliju vidjeti kako izlazi iz jame.
“Imala sam nadu. Govorila sam sama sebi da će mi se on izvući. Međutim, što je bilo, bilo je. To moramo prihvatiti”, ispričala je Sabiha.
Mali Tarik sjedi u krilu majke Sadbere koja je sa Mehmedalijom bila deset godina u braku.
“Sve imamo, samo njega nemamo. Teško je. Jedino nam nedostaje on. Sve smo imali”, ispričala je Sadbera.
Prisjetila se da su se vjenčali kao jako mladi, te dodaje kako su na neki način odrasli jedno uz drugo.
“Tarik često pita za njega, spominje ga. Uzima njegove stvari… Ne pita gdje je, jer je svjestan šta se dogodilo sa njim”, ispričala je Sadbera. Prema njenim riječima, RMU Zenica se brine o porodicama poginulih rudara.
“Išli smo na sastanak sa direktorom. Nešto nam je dao od onog što je obećao, nije sve, pa ćemo vidjeti hoće li ispoštovati obećanu riječ”, ispričala je Sadbera.
Djeca su jedina utjeha
Porodice poginulih rudara u selu Vrselje nisu ostavljene ni prepuštene same sebi. Sadbera kaže da je u prethodnom periodi, nakon nesreće, dolazilo jako puno ljudi koji su pomagali, neke i ne zna.
Mehmedalijin brat Zijad nastavio je da brine o porodici smrtno stradalog brata. Kako kaže, teško je, i svaki dan je sve teži.
“Bajram je došao, a njega nema”, ispričao je Zijad. Dodaje da djeci i snahi neće ništa nedostajati, osim Mehmedalije.
U kući Dizdarevića dočekao nas je četverogodišnji Rijad, sin poginulog rudara Mehemeda. I Rijadova majka Minela, ali i nena Vahida pokušavaju mu nadoknaditi gubitak oca.
Vahida kaže da se još ne može pomiriti sa tim da joj nema sina.
“Preteško je, jer smo imali prevelik gubitak. Bio je dobar za svakog, a za nas, da ne govorim”, priča Vahida.
Iz kuće Dizdarevića se vidi mezarje na kojem je posljednji smiraj pronašao Mehemed.
“Jučer sam išla na mezar. Imam još dvije kćerke i dva sina, pa me sada strah i za njih”, kazala je Vahida.
Zahvaljuje se Bogu na unuku Rijadu, koji je ostao iza sina Mehemeda.
“On je radost u našoj kući. Kada njega vidim, kao da vidim Mehemeda”, pojasnila je Vahida.
Mehemedova supruga Minela dodaje kako je Rijad svima nada i radost u teškim danima. Dječak, kaže njegova majka, traži oca i ljubi njegovu sliku svaki dan,
“Kaže da bi volio sanjati da babo spava kraj njega”, ispričala je Minela.
Kako kaže, sada joj je jedina obaveza i briga kako će sina Rijada izvesti na pravi put. Prisjeća se Mehemedovih riječi kako bi volio da Rijad završi školu i da ne bude rudar kao on.
Životi porodica Dizdarević i Halilović nikada više neće biti isti. Preostaje borba za djecu koja su prerano ostala bez očeva. Trebat će im u životu mnogo puta, ali će uz njih uvijek biti sjećanje da su svakodnevno odlazili u jamu na dubinu oko 800 metara, da bi zarađivali hljeb sa sedam kora za njih i za njihovu budućnost.
