Djeca su jedina utjeha u kućama poginulih rudara Raspotočja

[caption id="attachment_17427" align="alignnone" width="750"]

Teški dani nakon pogibije sina

Gotovo dva mjeseca nakon pogibije zeničkih rudara, ekipa Anadolije posjetila je selo Vrselje i porodice Dizdarević i Halilović.

Tuga je i dalje nadvijena nad ovo selo. Selo u tmurnom danu sa prvim sniježnim padavinama, izgleda još tužnije. Bijeli pokrivač je prekrio i mezare Mehemeda i Mehmedalije.

Djeca su jedina utjeha

Porodice poginulih rudara u selu Vrselje nisu ostavljene ni prepuštene same sebi. Sadbera kaže da je u prethodnom periodi, nakon nesreće, dolazilo jako puno ljudi koji su pomagali, neke i ne zna.

Mehmedalijin brat Zijad nastavio je da brine o porodici smrtno stradalog brata. Kako kaže, teško je, i svaki dan je sve teži.

"Bajram je došao, a njega nema", ispričao je Zijad. Dodaje da djeci i snahi neće ništa nedostajati, osim Mehmedalije.

U kući Dizdarevića dočekao nas je četverogodišnji Rijad, sin poginulog rudara Mehemeda. I Rijadova majka Minela, ali i nena Vahida pokušavaju mu nadoknaditi gubitak oca.

Vahida kaže da se još ne može pomiriti sa tim da joj nema sina.

"Preteško je, jer smo imali prevelik gubitak. Bio je dobar za svakog, a za nas, da ne govorim", priča Vahida.

Iz kuće Dizdarevića se vidi mezarje na kojem je posljednji smiraj pronašao Mehemed.

"Jučer sam išla na mezar. Imam još dvije kćerke i dva sina, pa me sada strah i za njih", kazala je Vahida.

Zahvaljuje se Bogu na unuku Rijadu, koji je ostao iza sina Mehemeda.

"On je radost u našoj kući. Kada njega vidim, kao da vidim Mehemeda", pojasnila je Vahida.

Mehemedova supruga Minela dodaje kako je Rijad svima nada i radost u teškim danima. Dječak, kaže njegova majka, traži oca i ljubi njegovu sliku svaki dan,

"Kaže da bi volio sanjati da babo spava kraj njega", ispričala je Minela.

Kako kaže, sada joj je jedina obaveza i briga kako će sina Rijada izvesti na pravi put. Prisjeća se Mehemedovih riječi kako bi volio da Rijad završi školu i da ne bude rudar kao on.

Životi porodica Dizdarević i Halilović nikada više neće biti isti. Preostaje borba za djecu koja su prerano ostala bez očeva. Trebat će im u životu mnogo puta, ali će uz njih uvijek biti sjećanje da su svakodnevno odlazili u jamu na dubinu oko 800 metara, da bi zarađivali hljeb sa sedam kora za njih i za njihovu budućnost.