"Rezolucija o Srebrenici ne bi trebalo komentarisati i ne bi trebalo da takav tekst izaziva pometnju i probleme. Taj dokument samo evidentira činjenice i presude koje su donesene na nadležnim i međunarodnim sudovima", rekao je prof. dr. Zarije Seizović, stručnjak za međunarodno pravo.

Približava se 20. godišnjica genocida o Srebrenici. Uoči obilježavanja, trebalo je da na međunarodnom nivou budu razmatrane tri rezolucije kojima se osuđuje ovaj zločin. Rezolucija koju je inicirala Velika Britanija, a razmatrat će je UN-ovo Vijeće sigurnosti, izaziva najviše kontroverzi.

Na pianje kako komentariše Rezoluciju čiji nacrt je dala Velika Britanija i koju Vijeće sigurnosti UN razmatra danas te zašto je izazvala burne reakcije.

“Ne bi je trebalo komentarisati, i da takav tekst izaziva pometnju i probleme. Taj dokument samo evidentira činjenice i presude koje su donesene na Međunarodnim sudovima. Rezolucija je veoma važna jer konstatira sve što se desilo i što su konstatirali nadležni sudovi svojim presudama. Presudu možemo ne prihvatiti, ali to je potpuno irelevantno“, kazao je profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Koliko se tekst, koji će se danas razmatrati, razlikuje od početne verzije Rezolucije, pitali smo prof. dr. Seizovića. Znamo da je, između ostalog, smanjena upotreba riječi “genocid”, a prema posljednjim informacijama u nju je ugrađen i dio ruske rezolucije. Početna verzija potpuno je konkretno govorila o zločinima.

“Mislim da se radi o kozmetičkim promjenama, a postoji opcija da Rusija neće uložiti veto. Međunarodni odnosi funkcioniraju na sistemu lobiranja, naprosto na trgovini interesima i ne bih se upuštao u prognoze. Smatram se građaninom univerzuma i volio bih da ova Rezolucija bude usvojena radi istine, žrtava i pomirenja u koji ja prilično sumnjam“, rekao je profesor.

Seizović je pokušao objasniti šta će donošenje Rezolucije značiti za BiH, ali i općenito.

“Značit će kao politički akt, jer se radi o organizaciji UN-a. Za historiju i buduće generacije bitno je da imamo činjenice i presude, ali rezolucija nam također treba.”

Većina rezolucija se sastoji od preporuka koje nemaju pravno obavezujuću snagu.

“Kada se radi o Rezolucijama UN-a, posebno Vijeća sigurnosti, i ova rezolucija bi se mogla svrstati u tu kategoriju i ima moralni i politički efekat.”

Na pitanje zašto se o rezoluciji vode tolike raprave, posebno u zemljama koje negiraju genocid u Srebrenici kada se zna da Vijeće sigurnosti UN-a neće, npr. narediti državama da o genocidu u Srebrenici uče u školama.

“Mi živimo tri istine, tri živote, tri pravna sistema. Strana koja je odgovorna za genocid, živi u uvjerenju da će im staviti etiketu na leđa naroda, ali to nije tačno. Upravo zbog našeg neprirodnog osjećaja koletivnog krivnje ne možemo prihvatiti činjenice ako neko ukaže, pa čak i sudska presuda, da je zločin učinio pripadnik našeg korpusa. Mi imamo samo žrtve, a drugi su krivi i samo je istina naša i ovo govorim za sva tri naroda“, smatra gost Novog dana.

Neki analitičari kažu da je cijela ova priča, zapravo, dio igara velikih sila, njihovog odmjeravanja snaga, te da je ovdje najmanje riječ o interesu žrtve i zadovoljavanju pravde.

“Ako hoće ovom problemu mirno mogu stati u kraj. Ali ne postoji jedinstvo i usaglašena strategija. Oni su od početka umiješani u dešavanja u BiH“, mišljenja je stručnjak za međunarodno pravo.

Zanimljivo je da je prva reakcija na najprije britansku, a zatim i rusku Rezoluciju bila priča o pomirenju. Dok jedna strana tvrdi da je Rezolucija o genocidu neophodna za pomirenje, druga tvrdi da ga ona upravo otežava.

“Doprinijet će daljim međuetničkim tenzijama. Mislim da u narednih nekoliko dekada situacija će biti ista, da će s jedne strane postojati otvoreni otpor, a sa druge neprirodan pritisak na one druge da to prihvate. Ja bih uvijek insistirao na presudama“, rekao je Seizović.

Vučić kazao da će Republika Srpska imati uz sebe samo Srbiju ako se usvoji rezolucija.

“Stavovi Srbije se mijenjaju s obzirom na trendove. Ipak, istina je kao voda, ona se probija i ne može se sakriti. Stav Srbije nije konzistentan. Vučić je od govora koji je bio tipičan primjer odmazde došao do toga da sada želi pomirenje Srbije i Bošnjaka u BiH. Kako vjerovati nekome ko ima dijametralno suprotne stavove? Politika je zanat u koji se svašta može smjestiti”, rekao je za kraj prof. dr. Seizović.