Bivši holandski ministar odbrane Joris Voorhoeve tvrdi da je UN zračnom intervencijom podrške holanskoj vojsci u zaštićenoj zoni mogao spriječiti genocid u Srebrenici prije dvije decenije, ali da to nije učinjeno zbog tajnog dogovora tri članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.
U intervjuu Voorhoeve podsjeća da je o dešavanjima u Srebrenici u julu 1995. godine detaljno opisao u nedavno objavljenoj knjizi „Sigurne zone“ i dodaje da su tajni dogovor o neizvođenju zračne intervencije u Srebrenici imale SAD, Francuska i Velika Britanija, a što je našao u dokumentima koje su o Srebrenici prije dvije godile objavile vlasti SAD-a.
„General Ratko Mladić je u tom periodu zarobio nekoliko francuskih i britanskih vojnika mirovne misije. Bojeći se za živote zarobljenih vojnika, tadašnji predsjednici Francuske i SAD-a Jacques Chirac i Bill Clinton i britanski premijer John Major su donijeli odluku 28. maja 1995. godine da ne bude izvedena zračna intervencija. To su tražili zvaničnici Francuske i Velike Britanije, a SAD su pristale na to i odobrile. Dakle, zračna intervencija podrške nije izvedena zbog tajnog dogovora između SAD-a, Francuske i Velike Britanije“, tvrdi Voorhoeve, holandski ministar odbrane u vrijeme agresije na BiH.
Podsjećajući da je 1994. godine UN donio odluku da se po zahtjevu tadašnje misije u BiH pokrene zračna intervencija u roku od dva sata, tadašnji ministar odbrane Holandije, Voorhoeve je kazao da to nije učinjeno uprkos činjenici da je holandski bataljon u Srebrenici to tražio devet puta.
„Osjećao sam da tu nešto ne ide kako treba, ali u rukama nisam imao nikakvih dokaza. Sada imam te dokumente koji to potvrđuju. Da je UN tada pružio traženu zračnu podršku, možda se genocid u Srebrenici mogao i spriječiti ili smanjiti broj žrtava. Da je došla ta podrška, Ratko Mladić bi promijenio svoje planove. To smo vidjeli kasnije u Goraždu, gdje je zračnom intervencijom spriječen masovni masakr“, kazao je Voorhoeve.
Bivši holandski ministar odbrane dalje tvrdi da niti on, niti ostali članovi tadašnje holandske vlade nisu znali za taj tajni dogovor tri partnera i da bi sigurno drugačije postupali da su imali tu informaciju. Dodaje da bi glasnije tražili provedbu ranijih obećanja i izvršili veće pritiske unutar UN-a.
„Mi danas, na žalost, ne možemo u žive vratiti niti jednu od više od 8.000 ubijenih osoba. Ja te ljude ne mogu zaboraviti dok sam živ. Greške u tom periodu su dovele do te tragedije. Išao sam u to područje tokom rata, ali i kasnije kada sam pisao knjigu. Nemoguće je opisati stanje u kojem su te žrtve. Osjeti se duboka bol“, zaključio je Voorhoeve.
