Na nedavno održanoj Haškoj konferencij o Srebrenici, na kojoj je sudjelovalo 50-ak ključnih aktera iz '95. godine, objavljeni su dokumenti sa kojih je skinuta oznaka tajnosti.
Jedan od učesnika Konferencije, Muhamed Duraković, bio je gost Novog dana. On je član Organizacionog odbora za obilježavanje 11. jula 1995. i preživjeli srebreničkog genocida.
Radi se o stotinama dokumenata CIA-e, Biblioteke bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona, te Ujedinjenih nacija, a tiču se rata u BiH, posebno pada Srebrenice. Na pitanje šta stoji u tim dokumentima, Duraković je rekao: “Ti dokumenti su uglavnom razgovori Clintona sa liderima u EU, tj. uglavnom Francuske i Velike Britanije koje su igrale veliku ulogu u situaciji BiH”.
Na pitanje ima li u tim zabilješkama, transkriptima i dokumentima epohalnih otkrića, izjavio je: “Mislim da smo tek na početku pronalaženja činjenica, bar što se tiče uloge vlada mimo BiH ili bivše Jugoslavije. Što se tiče uloge vojske RS i Srbije, to je već prilično dobro zadokumentovano kroz Međunarodni sud. Imamo na uvid dokumente koji su se dijelili između vlada SAD, Velike Britanije i Francuske. Mislim da se vidi kakav je bio njihov način razmišljanja i politike tadašnjeg vremena“.
Iako je sa tih dokumenata skinuta oznaka tajnosti, mnoga mjesta su zacrnjena ili jednostavno izostavljena. Na pitanje šta je njegova pretpostavka, šta se tu krije, komentarisao je: “Nama su u toku Konferencije dati na uvid dokumenti koji nisu bili zatamnjeni”.
Duraković je i preživio genocid u Srebrenici, a o tome, kao i šta ga je šokiralo iz dokumenata, rekao je: “Ono što smatram da je zaista interesantno je činjenica kako su određeni lideri u međunarodnoj zajednici radili, odnosno njihovoj procjeni šta će se desiti u BiH. Kada govorimo o Srebrenici, procjene koje je radila holandska Vlada i njihov tim su bili takve prirode da nisu očekivali sva dešavanja, podcijenili su sposobnost Vojske RS i Ratka Mladića da izvrše takav zločin. Za mene kao žrtvu, imao sam 17 godina, je takva konstatacija neprihvatljiva. Da se tvrdi da su očekivali da vojska RS uđe u zaštićenu zonu Srebrenica, da će se izvršiti vrsta egzodusa, da će muškarci biti uhapšeni i odvedeni u logore, je apsolutno neprihvatljiva“.
Na konferenciji je Muhamed Duraković imao raspravu sa Jasušijem Akašijem, tadašnjim specijalnim predstavnikom generalnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju. “Akaši je jedan od najodgovornijih za izvještavanje ka sjedištu UN-a koji je lično u najvećoj mjeri pokušavao da izbalansira dešavanja u BiH. Evo i primjera. UN trupe u Sarajevu javljaju da je u Sarajevu ispaljeno 800 granata sa pozicija Vojske RS na grad i da je uzvraćeno sa 100 granata i takav izvještaj ode u Zagreb pa se preradi i izvještaj stoji da je ispaljeno 900 granata“.
Na pitanje da li dokumenti mijenjaju nešto, rekao je: “Ne mislim da suštinski mijenja išta. Politika koja je dovela do genocida u BiH je jasna, ali ono o čemu trebamo razgovarati je ‘real politik’. U BiH niste imali samo tri enklave, i Sarajevo je bilo enklava, imali ste bihaćku enklavu. Mislim da je strah međunarodne zajednice bio sljedeći – ako padnu Žepa i Srebrenica, sljedeći grad koji će pasti je Sarajevo. Htjeli su da razvuku trupe kako bi to spriječili“.
Na pitanje da li međunarodna zajednica danas ima bitno drugačiji odnos prema BiH, komentarisao je: “Određene politički moćnici imaju neke svoje interese. Postoji izreka ‘Jači, tlači’ i to se i dan-danas vidi unutar Vijeća sigurnosti. Mislim da je bitno što je rezolucija o Srebrebnici bila predložena Vijeću sigurnosti UN-a, a u drugu ruku možemo izvući korist. Mislim da ne može doći do procesa pomirenja bez da otvoreno razgovaramo o činjenicama koje postoje, od video, audio snimaka, dokumenata. Ovo je veliki autogol za Vladu Srbije koja pokušava da se pokaže kao vlada koja želi progres i onda kada dođe do ovoga, vrši se politički pritisak da se to porekne“.
