"Nišani mi govore da smo izabrali dobro, sabur umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, pravdu umjesto nepravde, život umjesto smrti. Ostali smo svoji, britki, vrijedni i čestiti. Ostali smo ljudi, kao naši ubijeni voljeni, a ne zločinci", kazao je načelnik Srebrenice, Ćamil Duraković, na komemoraciji u Potočarima.
“Danas je dženaza za 136 žrtava koje je Srpska vojska ubila u julu 1995 godine. Ovih 136 ljudi će nakon 20 godina bezimene smrti dobiti svoja rođena imena. Među njima su dječaci koji su imali manje od 18 godina. To su moju vršnjaci. Većina onih s kojima sam se igrao leži u mezarju. S njima je ubijeno i moje djetinjstvo. Genocid je uništenje cijelih porodičnih loza. Danas ćemo ukopati oca, sina i unuka. Ukopat ćemo braću već ranije ukopane braće.
Umiranje i ubijanje ljudi bilo je mnogostruko i trajalo je dugo. Jako su se napatili od 1992. do 1995. godine. U Srebrenici od 11. do 19. jula 1995. bilo su mučeni i zatočeni, vezani žicom, tučeni kundacima, ubijani okrenuti leđima, vođeni i bacani u masovne grobnice, zatrpavani zemljom. Zatim su premještani u nove masovne grobnice. Mrtva tijela su godinama sapirana kišama i raznošenba životinjama.
Preživjeli se nisu svetili, nisu upotrebljavali govor mržnje. Njegovali su ljubav, tkale su ljubav, kao ćilime. Tako su dozivali svoje nestale i nadale su se. Preživjele Bošnjakinje i Bošnjaci se bore pravnim putem, obrazuju se i zagovaraju mir u BiH i širom svijeta.
Pitam se da li je za civilizirani odgovor bio pravi put. Da li bi bilo bolje da smo bili agresivniji i da smo zaprijetili? Da li bi izbjegli poniženja koja nam se dešavaju danas. Da li bi nas se više bojali?
Kada me obuzme ovaj osjećaj, svaki od nišana stoji za čovjeka koji je žrtva organizovanog terorizma.Ti mi nišani govore da smo izabrali dobro, sabur umjesto nasilja, ljubav umjesto mržnje, pravdu umjesto nepravde, život umjesto smrti. Ostali smo svoji, britki, vrijedni i čestiti. Ostali smo svoji, britki vrijedni i čestiti. Ostali smo ljudi, kao naši ubijeni voljeni, a ne zločinci.
Mnogo godina kasnije kada slušaš kada sudija čita poruku sudskog vijeća i govori da je počinjen genocid znaš da nisi bio lud i da se nad tvojim sunarodnjacima dešavao genocid.
Svakoj žrtvi se vraća ljudski identitet. Ljudi nisu paketi, kako su nekada zvali žrtve genocida. Hvala Institutu za istraživanje nestalih.
Još 1.100 Bošnjaka ubijenih u Srebrenici nisu pronađeni. Pozivam sve one koji su učestvovali u njihovim smaknućima, bageriste, kamiondžije koji su ih prevozili, radnike koji su ih zatrpavali, komšije koji su gledale, političare koji su naređivali neka kažu gdje se nalaze tijela. To je početak novog života, teškog, ali je moguće“, kazao je između ostalog načelnik Srebrenice, Ćamil Duraković, u svom obraćanju na komemoraciji povodom 20. godišnjice genocida u Srebrenici.
