Preživjele žrtve genocida u Srebrenici i članovi porodica žrtava danas su u krugu Zemljoradničke zadruge u Kravici, mjesta gdje su vojne i policijske snage Republike Srpske (RS) u julu 1995. godine, prema svjedočenju preživjelih u Haškom tribunalu, ubile više od 1.000 Bošnjaka, položile cvijeće i vijence.
Dolazak majki žrtava srebreničkog genocida, rodbine i prijatelja, osiguravali su pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske.
Posjeta masovnom stratištu Bošnjaka u Kravici i polaganje cvijeća u Zemljoradničkoj zadruzi upriličena je u okviru obilježavanja 20. godišnjice genocida u Srebrenici, dva dana nakon što je u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari održana komemoracija i obavljen ukop 136 žrtava.
Ranijih godina, porodicama žrtvama nije bio dozvoljen ulazak u krug Zemljoradničke zadruge u Kravici, a pretprošle godine su to srebreničke majke po prvi put uspjele, pri čemu je došlo i do incidenta.
Šaza Osmanović došla je iz Amerike kako bi položila cvijeće na ogradu Zemljoradničke zadruge u Kravici. Ona nije bila ni rođena kad su joj na ovom mjestu ubijeni otac i brat. Majka ne govori o njima jer joj to nanosi bol.
“Tužna sam, nisam ih ni poznavala, mojoj majci je još teže jer je sve to i proživjela. Brat Edin imao je samo šesnaest godina. Oduzeli su mu pravo na život. Ne mogu ništa da uradim nego da svake godine dođem ovdje i proučim Fatihu”, priča Osmanović.
Zumra Šahomerović izgubila je muža, svaka posjeta mjestima stradanja njenih najmilijih prisjećanje je svih strahota koje su proživjeli.
“Kad pomislim da je ovdje bio posljednji tren njihovog života bude mi loše, jako mi je teško ovdje. Osjećam za svakog čovjeka koji je ovdje stradao da je moj najbliži rod jer pripada mom narodu, mojim sugrađanima, mojim komšijama”, kaže Šahomerović.
Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Majke Srebrenice” poručila je iz Kravice da su porodicama žrtava svi dani teški, a posebno dani u mjesecu julu kad se genocid i dogodio. Generacije koje dolaze moraju biti svjesne dešavanja u Srebrenici i Kravici da se nikad nikome ne bi ponovilo ono što su doživjeli Bošnjaci.
“Ratovi ništa dobro nisu donijeli. Djeca zaslužuju da imaju djetinjstvo i mladost koja je nepovratna i život koji nema cijenu, a našoj djeci je to pravo oduzeto na ovom mjestu”, kaže Hatidža.
Podsjetimo, na današnji dan prije tačno dvije godine nakon što su naišle na zatvorenu kapiju Zemljoradničke zadruge u Kravici, članice Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa, zajedno sa bivšim logorašima, formirale “živi zid”, uklonile bodljikavu žicu sa kapije i uspjele se probiti pored kordona pripadnika specijalne policije MUP-a RS.
Policajci su pokušali silom spriječiti ulazak u krug Zadruge, a kako su kazali očevici, tom prilikom lakše je povrijeđeno nekoliko žena.
Danas u Kravici nije bilo incidenata, majke su mirno ušle u krug Zemljoradničke zadruge i odale počast nevino stradalim žrtvama. Mnoge od njih su veoma emotivno doživjele ovu posjetu o čemu svjedoče suze u očima te im se pogoršalo i zdravstveno stanje.
Nakon što su položili cvijeće na jedan od objekata Zadruge, proučili Fatihu, prisutni su se danas uputili na sljedeće stratište. One će obići još i stratišta u Branjevu, Pilici i Kasabi.
U julu 1995. godine pripadnici vojnih i policijskih snaga RS u prostorijama Zemljoradničke zadruge u selu Kravica strijeljali su, prema svjedočenjima preživjelih pred Haškim tribunalom, više od hiljadu bošnjačkih dječaka i muškaraca.
Tog 13. jula 1995. godine, u poslijepodnevnim satima, između 1.000 i 1.500 muškaraca izvedeno je iz kolone koja se pokušala probiti do slobodne teritorije kroz šume u okolini Srebrenice do Tuzle kako bi spasili svoje živote. Odveli su ih u skladište u Kravici gdje su bacali ručne bombe i pucali u ljude koji su bili zarobljeni unutra.
Kao i svake godine, nakon obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici i kolektivne dženaze-namaza i ukopa žrtava genocida, 11. jula, porodice žrtava krenule su u obilazak stratišta, a prva stanica bila im je selo Kravica.
Podsjetimo, Apelaciono vijeće Suda BiH presudom iz 2013. godine osudilo je Duška Jevića na 32 i Mendeljeva Đurića na 28 godina zatvora.
Prema presudi, obojica su bili pripadnici Specijalne brigade policije MUP-a Republike Srpske. Presuda navodi da su od 10. do 19. jula 1995. godine učestvovali u genocidu počinjenom u Srebrenici. Prema presudi, obojica su svjesno pomagali članovima udruženog zločinačkog poduhvata, među kojima su visoki vojni i policijski zvaničnici te civilno vodstvo RS. Goran Marković i Neđo Ikonić oslobođeni su optužbi.
