Na suđenju za zločine počinjene na području Bihaća, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da ima saznanja da je optuženi Željko Stanarević bio umiješan u ubistva na jami Bezdan i u kasarni “Račić”.

“Sigurno znamo da je na ta dva lokaliteta učestvovao”, istakao je svjedok Derviš Čirić u unakrsnom ispitivanju i dodao da je to saznao od “svojih izvora”.

Tužilaštvo tereti Željka Stanarevića da je, kao vojni policajac Petnaeste bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije na mjesta Ripač, Ćukovi, Orašac, Klisa i Kulen-Vakuf (općina Bihać), učestvovao u progonu bošnjačkih civila.

Na teret mu je stavljeno da je između 24. juna i prve polovice jula 1992. godine, učestvovao u ubistvu 11 zatočenika iz objekta u Ripaču, koje je s drugim pripadnicima VRS-a odvezao do jame Bezdan.

Stanarević je optužen da je usmrtio četiri osobe i učestvovao u bacanju tijela u jamu.

Svjedok Čirić je kazao da je Srpska opština Bihać formirana krajem 1991. godine, te je obuhvatila i mjesto Ripač, u kojem je formirana mješovita policijska stanica.

Od marta 1992. godine, kako je naveo, sigurnosna situacija je bila teška, a policija postaje jednonacionalna jer su “srpski predstavnici htjeli dominaciju”.

On je rekao da je nakon početka oružanog sukoba s 22. na 23. maj 1992. godine, rano ujutro bio pozvan u policijsku stanicu da učestvuje u pregovorima o predaji naoružanja.

Radilo se, kako je naveo, o službenim pištoljima i lovačkim puškama, dok je vojnog naoružanja bilo vrlo malo i to od pripadnika mješovite policijske stanice.

Na drugom sastanku, objasnio je Čirić, dogovoreno je da se iseli stanovništvo, pa je kolona od oko 1.000 Bošnjaka i Hrvata napustila Ripač.

“To je bilo nasilno protjerivanje”, kazao je svjedok.

Odgovarajući na pitanja odbrane, Čirić je rekao da ne može tvrditi da je vidio optuženog u krugu policijske stanice.

On je istakao da je u Ripaču ostalo 30 do 40 stanovnika “vjerujući da tu mogu živjeti”, od kojih je “većina kasnije poubijana”.

“U Ripaču su ih ubijali kao životinje”, kazao je Čirić, dodavši da zna da je i u Orašcu ubijeno 15 osoba prilikom branja šljiva.

Svjedok je ispričao da ima saznanja da je, nakon napada na prvi dan Bajrama 1992. godine na područje Ćukova, Orašca i Vakufa, 140 do 150 muškaraca odvedeno u logor u Ripaču, te je “oko 80 njih ubijeno”.

Suđenje će se nastaviti 17. augusta, prenosi BIRN.