Služba za zbrinjavanje djece u stanju potrebe Disciplinskog centra za maloljetnike Kantona Sarajevo brine o djeci koja su izložena životu i radu na ulici, nasilju unutar obitelji i djeci koja imaju poteškoća u komunikaciji sa roditeljima.

U tu službu se javljaju samostalno, u pratnji druge djece ili dolaze na osnovu rješenja centara za socijalni rad. Tu mogu zadovoljiti higijenske i prehrambene potrebe, a s njim se rade edukativne, radno-okupacione i druge aktivnosti kao i individualni razgovori.

Njima je na raspolaganju i cjelodnevni boravak u periodu od dva mjeseca kad to odluči centar za socijalni rad.

Šefica Službe Ismira Hadžić kaže da su rezultati njihovog rada s tom djecom vidljivi posebno kod djece koja su izložena prosjačenju na ulici.

”Takva djeca kod nas redovno dolaze i više ih ne viđamo na ulici, što je najbitnije”, kaže on.

Ističe da su, prema izjavama korisnika njihovih usluga, razlozi za prosjačenje uglavnom teška ekonomska situacija i siromaštvo u obitelji. Prema njenim riječima, mnoga djeca koja prose na ulicama iz straha ne dolaze u Službu i nisu korisnici njihovih usluga.

”Ima djeca koja prose na ulici, a nisu nikad bili naši korisnici jer se plaše doći u prostorije Službe. Pretpostavljamo da je razlog za njihov strah to da ne budu pitani kako su došli u takvu situacije”, kaže.

Hadžić priča za slučajeve kad djeca s područja izvan KS dođu u pratnji roditelja ili druge djece koja imaju registrirano prebivalište na području tog kantona.

Propisno ih, kaže, evidentiraju i o tome obavijeste nadležne službe grada i/li kantona iz kojeg su došli.

Ističe kvalitetnu suradnju što je imaju i u radu s Centrom za socijalni rad KS, Ministarstvom sigurnosti BiH i policijskim upravama.

U Službi trenutno imaju 85 korisnika usluga cjelodnevnog ili poludnevnog boravka, uzrasta od pet do 18 godina. Određeni broj korisnika mlađih od pet godina tokom dana tu boravi sa majkom.

U suradnji s Udruženjem “Narko ne” i Save the children realiziraju i druge aktivnosti i to van ustanove. Jedna od njih je Škola fotografije, a djeca korisnici usluga Službe za zbrinjavanje djece u stanju potrebe Disciplinskog centra za maloljetnike su u okviru tog projekta, uz pomoć profesionalne fotografkinje Imrane Kapetanović fotografijama zabilježili svoju svakodnevnicu, loše uvjete u kojima žive, ali i ljude koji su posebno značajni u njihovim životima.

Izložba je nazvana “Darujmo im vrijeme umjesto novac” i dio je projekta “Edukativni rad sa djecom u riziku” koji Udruženje “Narko – ne” već pet godina realizira u suradnji sa Službom za zbrinjavanje djece u stanju potrebe.

Koordinatorica projekta Aida Brdar kaže da u okviru tog projekta educiraju studente za volonterski rad sa djecom koja se otežano nose sa svakodnevnom realnošću. Dosad su sudjelovala 43 volontera koji su radili sa oko 200 djece i pružili im ono za što oni nemaju priliku u svakodnevnom životu poput pomoći u školskim aktivnostima, poveli su ih u kino i/li pozorište, na kolače….

Udruženje za prevenciju ovisnosti “Narko ne” djeluje na području BiH i kroz praktičan rad sa djecom i mladima prati društvene tokove te reagira na uzroke socijalnih problema implementirajući projekte primarne prevencije ovisnosti i unaprjeđenja zdravlja.

Predsjednik Udruženja Ismet Dizdarević kaže Feni da je akcent aktivnosti Udruženja na djeci i adolescentima koji su skloni narkomaniji ili bilo kojoj drugoj vrsti ovisnosti, a dosadašnja iskustva pokazuju da mladi ljudi mogu mnogo pomoći u radu sa onima koji se nađu na stranputici.

”Oni su spremni žrtvovati vrijeme da bi pomogli mladim ljudima i adolescentima kojima je pomoć potrebna. Mogu učiniti dosta, ali to nije od primarne važnosti. Nekad je važniji njihov kontakt sa tim mladih ljudima”, misli on.

Smatra da je u brizi za djecu, koja su socijalno, psihološki, ekonomski ugrožena ili na bilo koji način nezaštićena važna uloga države i naglašava da se njena stabilnost mjeri po tome koliko vodi računa o najslabijim članovima.

Ističe da ljudi inače teško mijenjaju navike i ponašanje, ali iz dugogodišnjeg rada posebno s mladim ljudima i djecom psiholog Dizdarević kaže da je to ipak moguće i da su rezultati vidljivi.

”Kad bi to radila država, morala bi izdvojiti ogromne svote novca. Mladi ljudi, a i mi stariji u okviru Udruženja, to radimo volonterski i to je human gest”, kaže.

Kao glavni razlozi zbog kojih djeca i mladi ljudi krenu stranputicom uglavnom navodi nesređene situacije u obitelji, nepotpune obitelji, ekonomsku situaciju, ali ističe da se to dešava i u kompletnim i ekonomski stabilnim obiteljima.

”Pitanje je da li je u takvim obiteljima ostvareno ono što je psihološki bitno, a to je osjećaj ljubavi koju roditelji moraju pružiti djeci. Važno je da dijete osjeti brigu roditelja za njega, da mu daju sigurnost”, ističe prof. Dizdarević.