U Keratermu kod Prijedora preživjeli i članovi porodica ubijenih logoraša podsjetili su na zločin koji ne smije biti zaboravljen. I danas su vidljive rupe u zidovima, kao i krv žrtava. Logoraši najavljuju da neće odustati od portage i procesuiranja izvršilaca i kreatora ovog logora. Na ulicama Prijedora bivši logoraši sreću svoje nekadašnje čuvare.
Krug bivše fabrike keramike, u Prijedoru. Početkom rata, u maju 1992, postaje logor Keraterm. U četiri odvojene prostorije borave, uglavnom Bošnjaci, prema spiskovima Udruženja, njih blizu 3.000 je prošlo zlostavljanja. Jedan od njih je i Muhidin Šarić.
VEZANa VIJEST
“Jedno jutro je izvedeno 120 ljudi, otišli su, kasnije to nisu bili ljudi, već kosti, nađeni su u Hrastovoj Glavici”, sjeća se Šarić.
U manje od 100 kvadrata, na temperaturama preko 30 stepeni, boravilo je i do 350 logoraša, podsjećaju preživjeli.
“Želimo se prisjetiti svih ubijenih, njih 371, po spisku, da se prisjetimo dželata prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, da nisu zaboravljeni”, ističe Mirsad Duratović iz Udruženja logoraša Prijedor 92.
Izložbom slika Savez logoraša BiH podsjeća na ratne strahote u Keratermu, ali i drugim logorima, poput Dretelja, Čelebića, Omarske..
“Mi izložbom pokazujemo da je logoraš žrtva torture, žrtva bez obzira na vjersku, nacionalnu, spolnu pripadnost”, dodaje Jasmin Mešković iz Saveza logoraša BiH.
Prema optužnicama, zarobljenici Kereterma su, bili fizički zlostavljani, premlaćivani, ponižavani, zatvoreni u nehumanim uslovima. Za zločine počinjene u logoru Keraterm haški sud je između ostalih ostalih osudio Duška Sikiricu, Damira Došena i Dragana Kolundžiju. Nakon dvije trećine odslužene kazne, pušteni su na slobodu.
