Španac Raul Duran, iz Cervantesovog rodnog mjesta Alcala de Henares kod Madrida, koji posljednjih šest godina živi u Budimpešti, u vrijeme "sintetičke" komunikacije među ljudima preko društvenih mreža odlučio je pokrenuti svoju "borbu s vjetrenjačama" kao "davno izgubljeni poštar" i prenositi pisane poruke među ljudima vozeći se svojim biciklom.

Odlučio je da prva dostava pošte bude u Sarajevo, ideju je iznio prijateljima koji su ga podržali, proširili priču koja je došla do UNICEF-ovog ureda u Budimpešti odakle su odlučili preko “Long Lost Postmana” poslati kratku poruku prijateljstva kolegama u Sarajevo.

“Bio sam presretan da prva dostava bude baš za UNICEF, organizaciju koja se brine za prava djeteta širom svijeta, i da to bude put koji će pozivati da poštivanje dječijih prava bude realnost u cijelom svijetu. Tokom cijelog putovanja na Facebooku i svojoj stranici sam pisao kratke crtice, postavljao fotografije, i uz sve pozivao ljude da kliknu na link UNICEF-a Mađarske na kojem se skupljaju sredstva za djecu Sirije”, ispričao je Raul za www.zasvakodijete.ba po dolasku u Sarajevo nakon puta dugog više od 1.000 kilometara.

Iako se odlučio na najtradicionalniji način prenošenja poruke, sama poruka je vrlo inovativna: “Radi se o posteru sa pisanom porukom ali i QR kodom koji se očita mobitelom nakon čega možete otvoriti i snimljenu video poruku. Kada sam prijatelju koji se bavi izradom tih poruka iznio ideju, ponudio se da mi za ovu priliku izradi jednu”.

Raulov put trajao je duže nego je planirao.

“Nisam išao ravno, želio sam vidjeti i obići što više, često sam mijenjao planiranu rutu, i na kraju se ‘nakupilo’ dosta kilometara”, priča 34-godišnjak koji je ljubav prema biciklizmu otkrio tek prije nekoliko godina.

“Bilo mi je nezamislivo da bi se biciklom mogle prelaziti velike udaljenosti, dok u Budimpešti nisam sreo Argentinca koji je biciklom upravo došao iz Danske i koji je na putu svijetom proveo više od deset godina. Poslije sam nabavio bicikl, opremu, i krenuo na kraće rute po Mađarskoj”, prisjeća se.

Ideju da prenosi poštu dobio je na jednoj od vožnji, razmišljajući koliko su se ljudi kroz brzu komunikaciju umjesto približavanja na neki način udaljili, i koliko je komunikacija postala “sintetička”.

“Poželio sam da kada se već vozim, ta vožnja ima i neku misiju, i tako je nastao ‘Long Lost Postman’, sve se brzo proširilo i evo me u Sarajevu. Bila mi je zanimljiva ideja da kada već idem na odmor koji svakako finansiram vlastitim sredstvima, uradim nešto što će donijeti korist djeci, bez dodatnih ulaganja”, kaže Raul, koji je zaposlen u kompaniji “Prezi” gdje radi na prevodima aplikacija i komunikaciji sa Španijom i Latinskom Amerikom. Kaže da su čelni ljudi kompanije u kojoj radi bili sretni kada su čuli da svoj odmor planira iskoristiti u humanoj misiji.

O svojim iskustvima putujući kroz BiH, Raul govori sa smješkom, ističući kako osim vremenskih neprilika – vrućina od 42 stepena, naglih zahlađenja i pljuskova, te “ne baš pretjerano ljubaznih vozača kamiona i autobusa”, nije imao nikakvih loših iskustava.

“Bilo mi je divno putovati, gdje god sam krenuo susretao sam vedre ljude koji su me odlično prihvatili”, priča Raul koji je na svoje putovanje krenuo biciklom iz Budimpešte, pa velikom biciklističkom stazom niz Dunav, pa preko Osijeka i Vukovara i dalje do BiH.

“Čim sam prešao granicu BiH, iscrpljen i žedan svratio sam u prvo dvorište gdje sam vidio da ima ljudi i tražio sam im vode. Iznijeli su mi vodu, odmah me ponudili kafom koja je koliko sam vidio ovdje neizbježna, žena koja je znala engleski i koja je prevodila za ostale koji su tu bili, nazvala je nekog na telefon i rekla mu ‘hej, evo nam došao španski turist na biciklu'”, prepričava jednu od zgoda Raul, pa se prisjeća i druge:

“Kod Dervente sam također ožednio, vidim nekoliko muškaraca popravlja ogradu, stanem i zatražim vode, a oni će ‘A, pivo?!'”.

Na putu do Sarajeva krivudajući Bosnom i Hercegovinom Raul je još posjetio Banjaluku, Jajce, Jablanicu, Konjic i Mostar.

Kaže da je presretan zbog obavljene misije, a nakon povratka u Budimpeštu počet će raditi na sljedećoj dostavi, i nada se da će ponovo biti riječ o korisnoj misiji koja će povezati ljude. Već je imao ponude da na povratku odnese pisma u neke gradove, ali kako mu nisu usput to će, kaže, ostaviti za drugi put.

Iz UNICEF-a u Sarajevu u Raul će odnijeti pozdrave i zahvalnost kolegama u Budimpešti, ali i ideje koje su se rodile tokom susreta u Sarajevu, za moguće zajedničke aktivnosti u BiH u kojima bi učestvovao i Raul, tako da je njegovo putovanje potpuno uspjelo – ispunio je svoju želju da prenese poruku “iz ruke u ruku” na 1.000 kilometara dugom putovanju, skrenuo pažnju na prava djeteta, i povezao ljude.